U junu 2025. Starmer je bio primoran da odustane od plana za smanjenje britanskog budžeta za socijalna davanja nakon što su mu vlastiti poslanici zaprijetili porazom vlade.

Od septembra 2025. do aprila 2026. pritisak na Starmera je rastao zbog imenovanja Petera Mandelsona za ambasadora u Washingtonu.

Mandelson je kasnije smijenjen zbog veza s osuđenim seksualnim prestupnikom Jeffreyjem Epsteinom, što je otvorilo pitanja o Starmerovoj procjeni i postupku provjere.

U maju 2026. Labour Party je pretrpjela velike gubitke na lokalnim izborima u Engleskoj i na izborima za škotsku i velšku skupštinu, pri čemu je Reform UK bio glavni dobitnik, što je produbilo sumnje u Starmerovu sposobnost upravljanja. Ministar zdravlja Wes Streeting dao je ostavku, izjavivši da je izgubio povjerenje u Starmerovo vođstvo i pozvao na izbor novog lidera, u kojem je najavio da će učestvovati.

U junu 2026. ministar odbrane John Healey podnio je ostavku nakon višemjesečnog spora oko izdataka za odbranu, optuživši Starmera da ne izdvaja dovoljno sredstava za zaštitu zemlje od rastućih prijetnji.

Gradonačelnik Velikog Manchestera Andy Burnham kasnije je pobijedio na izborima na sjeveru Engleske, uvjerljivo porazivši Reform UK, što mu je omogućilo povratak u Westminter i uklonilo ključnu prepreku za bilo kakav izazov Starmerovom vodstvu.

Starmer je najavio svoju ostavku 22. juna.