Izrael nastavlja sa uspostavljanjem nove tampon zone na jugu Libana, koju naziva “žutom linijom”, u potezu koji širi izraelski vojni nadzor izvan njegovih granica, slično modelima koje već primjenjuje u Gazi i Siriji. Ova mjera dolazi usred rastućih zabrinutosti zbog pogoršanja humanitarne situacije i svakodnevnog života stanovništva u tom području.

Izraelska vojska je u aprilu proglasila “žutu liniju” južno od rijeke Litani, označavajući tu granicu kao sigurnosnu zonu koja sprečava povratak raseljenih i cilja bilo kakve oružane aktivnosti. Iako se formalno poziva na prekid vatre, ova zona se tretira kao borbena oblast, što sugeriše da Izrael želi da nametne novu realnost na terenu i opravda buduće napade.

Ova odluka donesena je nakon posljednjeg sukoba s Hezbollahom, kada su izraelske snage prodrle do deset kilometara u libansku teritoriju, zauzimajući područja od Rashaye do Naqoure i Ras al-Bayade.

Privlačenje i dvosmislenost

Čini se da “žuta linija” više nije privremena sigurnosna mjera, već pokazatelj dugotrajne vojne i političke napetosti bez jasnog rješenja.

Liban odbacuje ovu liniju, posebno jer obuhvata desetine gradova na jugu i prisiljava stanovnike na bijeg u područje Arqubouba, koje uključuje sedam sela u okrugu Hasbaya: Shebaa, Kfar Shouba, Hebbariyeh, Kfar Hammam, Rashaya al-Fakhar, Mari i Fardis.

Zastupnik Hezbollaha Hussein Fadlallah izjavio je da će “žuta linija” i sve posljedice rata biti poništene, signalizirajući odbacivanje nametanja takve stvarnosti.

Ova mjera podsjeća na “granični pojas” koji je Izrael uspostavio između 1978. i 2000. godine, iako su regionalni i geopolitički uvjeti drugačiji. Cilj oba pojasa je uspostava tampon zone u kojoj je kretanje civila i vojske ograničeno, omogućavajući Izraelu vojni nadzor.

Iako je raniji “granični pojas” dozvoljavao nekim stanovnicima da ostanu pod indirektnom izraelskom kontrolom, sadašnja situacija donosi mnogo veće razaranje. Pogranični gradovi su u velikoj mjeri srušeni, buldožirani i raseljeni, daleko više nego u prethodnim periodima.

Izrael tvrdi da je cilj nove tampon zone zaštita njegovih sjevernih naselja od raketnih napada, ali budućnost ovog pojasa ostaje neizvjesna zbog vojnih i finansijskih tereta te veze s pitanjem oružja Hezbollaha. Rijeka Litani predstavlja prirodnu barijeru, ali stvarna kontrola na terenu nije jasno definisana zbog stalnih napetosti i neizvjesnosti oko nekoliko gradova.

Razaranje koliko oko seže

Iz područja blizu pograničnog grada Khiama, svjedoci su prijavili ogromna razaranja u selima unutar “žute linije”. Posebno je pogođen Khiam, gdje su znaci eksplozija i srušenih kuća vidljivi sa stotina metara udaljenosti.

Dopisnici su zabilježili ponovljena rušenja stambenih zgrada i stubove dima s više lokacija, što odražava razmjere uništenja. Lokalni zvaničnici i stanovnici su izjavili da su izraelske operacije prouzrokovale opsežno uništavanje infrastrukture i imovine te spriječile povratak ljudi.

Izraelska vojska je objavila snimke rušenja stotina zgrada, tvrdeći da je riječ o “infrastrukturi Hezbollaha”, uprkos proglašenom prekidu vatre. Eskalacija se nastavlja i nakon primirja, koje je najavljeno 17. aprila na deset dana, a kasnije produženo za tri sedmice, dok Hezbollah tvrdi da odgovara na izraelska kršenja sporazuma.

Proširenje tampon pojasa

Qassem al-Qadri, predsjednik Unije općina pograničnog grada Arquouba, izjavio je da su se gradovi u regiji tokom rata pridržavali civilnog, nenasilnog pristupa, naglašavajući da nije bilo oružanog prisustva. On je istakao da su lokalne vlasti dio libanske države i da ne posjeduju oružje niti vojne položaje, a područje je bez vojnog prisustva od primirja.

Al-Qadri je rekao da su općine i stanovnici bili iznenađeni uspostavljanjem sigurnosnog pojasa nakon primirja, koji se proteže od Naqoure do Khiama. Izraelske snage su odmah počele buldožerima rušiti kuće, uništavati infrastrukturu i sprječavati ulazak stanovnika, u sistematskom uništavanju svih aspekata života.

Pojas se postepeno širio prema Arqubu, dostižući širinu od tri do pet kilometara, izolujući sela, presjecajući vitalne puteve i onemogućavajući poljoprivrednicima pristup zemlji.

Rastući pritisak

Al-Qadri je ukazao na pogoršanje životnih uslova zbog geografske podjele, posebno na krizu s vodom uzrokovanu ograničenim pristupom ključnim izvorima koji zahtijevaju održavanje. Neki gradovi se sedmicama suočavaju s nestancima vode.

Kao odgovor, Unija općina Arqoub podnijela je memorandume libanskim zvaničnicima i mirovnim snagama UN-a (UNIFIL), pozivajući na intervenciju kako bi se osigurala sloboda kretanja i pristup osnovnim uslugama. Pojas se, prema njegovim riječima, proteže od grada Mari preko Bastare i Rabaat al-Tebena do južnih visova Shebaa, pa do brda koja odvajaju Shebaa od Shwaye i Ain Qinije.

Ovo proširenje presjeca bitne saobraćajnice i izoluje cijela područja poput Shebaa od Rashaya al-Wadi i Hasbaye. Al-Qadri je rekao da se mjera ne može odvojiti od političkog pritiska povezanog s tekućim pregovorima.

U aprilu su Liban i Izrael održali dvije runde direktnih pregovora u Washingtonu, prvi put u 43 godine, pod pokroviteljstvom SAD-a, dok Hezbollah i dalje odbija direktne pregovore s Izraelom. Libanski predsjednik Joseph Aoun izjavio je 20. aprila da je cilj pregovora zaustavljanje neprijateljstava, okončanje izraelske okupacije južnih područja i raspoređivanje libanske vojske duž međunarodno priznatih granica.

Posmatrači smatraju da “žuta linija” može poslužiti ne samo kao izraelska prednja linija odbrane, već i kao poluga u pregovorima za pritisak na Liban da postigne sporazum usklađen s izraelskim ciljevima – bilo opravdavanjem budućih napada ili konsolidacijom okupacije i depopulacijom područja.

Prije primirja, Izrael je 2. marta pokrenuo ofanzivu u kojoj je, prema službenim podacima, ubijeno 2.509 ljudi, ranjeno 7.755, a raseljeno više od 1,6 miliona – otprilike petina stanovništva Libana. Izrael i dalje okupira područja u južnom Libanu, neka decenijama, a druga od rata 2023-2024, dok istovremeno okupira palestinske teritorije i dijelove Sirije, odbijajući povlačenje ili uspostavljanje nezavisne palestinske države kako je navedeno u međunarodnim rezolucijama.