Tim naučnika sa kuvajtskog Instituta za dijabetes Dasman, na čelu s dr. Rašidom Ahmadom, 16 je sedmica pratio dvije skupine glodara. Prva skupina je dobivala niskomasnu ishranu sa dodatkom saharoze, dok druga nije unosila ovaj šećer.

Istraživači su pratili glukoznu toleranciju, insulinsku osjetljivost, nivoe metaboličkih hormona, sastav crijevne flore te znakove zapaljenja u debelom crijevu i jetri. Iako su na kraju obje grupe imale približno jednaku tjelesnu težinu, oni miševi koji nisu unosili saharozu imali su slabiju regulaciju šećera u krvi, smanjenu osjetljivost na insulin, promijenjenu crijevnu mikrobiotu, upalne procese u crijevima i promjene nalik masnoj bolesti jetre.

U svom saopćenju Ahmad je naglasio: “Potpuno odstranjivanje saharoze iz niskomasnog režima ishrane može na iznenađujući način narušiti zdravlje crijeva te dovesti do upale i metaboličkih poremećaja.”

Prema njegovim riječima, ovi podaci sugerišu da je balansirana prehrana daleko značajnija nego jednostavno uklanjanje šećera iz jelovnika.

Autori istraživanja ističu kako njihovi nalazi ne predstavljaju zeleno svjetlo za neograničeno uživanje u slatkišima. Napominju da su dodani šećeri u industrijski prerađenoj hrani i pićima najveći problem, jer njihov prekomjerni unos povećava rizik od povišenog krvnog pritiska, hroničnih upala, karijesa, pretilosti, dijabetesa tipa 2 i srčanih oboljenja.

Američko udruženje za srce (American Heart Association) i dalje savjetuje da muškarci dnevno ne bi trebali unositi više od devet kašičica dodanog šećera, dok je za žene preporučeni maksimum šest kašičica.