Za Indiju je operacija Sindoor predstavljala prekretnicu u njenoj politici borbe protiv terorizma.

Nova sigurnosna doktrina pokazuje spremnost da se na terorizam odgovori „brzim i proporcionalnim odgovorom“, bez obzira na granice ili diplomatske osjetljivosti.

Analitičari upozoravaju da to cijelu regiju drži na ivici noža.

Harsh Pant, potpredsjednik think-tanka Observer Research Foundation iz Delhija, izjavio je kako će Indija „nastaviti da penje ljestvicu eskalacije“ jer je potrebno nametnuti cijenu onima koji smatraju da pod zaštitom nuklearnog oružja mogu vršiti nasilje, bilo da je ono državno ili nedržavno.

Uprkos primirju, odnosi su i dalje napeti – diplomatski kontakti su svedeni na minimum, Indija je suspendirala ključni sporazum o podjeli vode, a Pakistan je stavio na čekanje mirovni dogovor iz 1971. godine, što sve ukazuje na krhkost trenutnog zatišja.

Stručnjaci pozivaju na uzdržanost i smanjenje tenzija kroz dijalog između dvije zemlje.

Bivši pakistanski sekretar za odbranu Naeem Khalid Lodhi, general-major u penziji, naglasio je da su ulozi previsoki za sukob, poručivši kako je neophodan mir s Indijom jer više od 1,5 milijardi ljudi u regiji trpi posljedice njihovog neprijateljstva i zastoja.

U srcu spora ostaje Kashmir, žarište koje i dalje ometa dugoročnu stabilnost i privredni potencijal Južne Azije.

„Ova regija, Južna Azija, ima toliko obećanja i potencijala u ekonomskom smislu. Obuhvata jednu četvrtinu svjetske populacije“, izjavio je pakistanski karijerni diplomata Jauhar Saleem, predsjednik think-tanka Institute of Regional Studies, dodajući da to obećanje još uvijek nije ispunjeno.