Prije gotovo pola vijeka dvojica škotskih navijača, bez novca, otplovila su na brodu preko Atlantika do Argentine, bojeći ga usput kako bi platili put – što je prikazano u BBC-jevom dokumentarcu kao najekstremniji budžetski put na Svjetsko prvenstvo.

Decenijama su navijači s niskim primanjima koristili autobuse, vozove ili autostop kako bi stigli do svojih heroja.

Hiljade ljudi iz cijele Južne Amerike pronašle su način da Brazil 2014. učine pristupačnim putujući i spavajući u autodomovima.

Ove godine, vrtoglavi rast cijena ulaznica i smještaja gurnuo je turnir više nego ikad u ruke onih s većim prihodima.

Mike Gill, britanski investitor u nekretnine sa sjedištem u Kanadi, koji je u utorak navijao za Englesku protiv Gane, rekao je da je cijena pretjerana, ali da ljudi ipak plaćaju.

Greg Connor, vlasnik automehaničarske radnje u Oklahomi, kaže da je potrošio 9.600 dolara za četiri karte kako bi s porodicom gledao Francusku protiv Norveške.

Službene cijene za grupnu fazu prvobitno su bile postavljene do 575 dolara po ulaznici, dok je na Svjetskom prvenstvu 2022. najskuplja karta za grupnu fazu koštala 220 dolara.

FIFA-ov sistem dinamičkog određivanja cijena, koji prati potražnju, podigao je preprodajne karte iznad hiljadu dolara, a kasnije faze su još skuplje.

Renato Perez, koji živi na Galapagosu u Ekvadoru, kaže da je potrošio oko 22.000 dolara za karte, put, smještaj i ostale troškove za petočlanu porodicu kako bi gledali Ekvador protiv Njemačke.

Od više od 50 ljudi koje je Reuters razgovarao na stadionima, njih oko 30 radilo je u visokoplatnim poslovima – prodaji, finansijama i nekretninama, dok su četvorica bili vlasnici firmi i tri inženjera, a među slabije plaćenima bila su dva električara i dvije medicinske sestre.

Colleen Cheesman, partnerica u konsultantskoj firmi, rekla je da je bila spremna platiti do 3.000 dolara za kartu, ali su joj prijatelji ponudili mjesta za 420 dolara kupljena u FIFA-inoj lutriji.

Australijanka Caroline Dowie, vlasnica firme za čišćenje kuća, kaže da je platila 4.000 dolara za četiri karte, ne uključujući put i smještaj.

Trener Paragvaja Gustavo Alfaro izrazio je zabrinutost da se gubi suština fudbala: “Svjetska prvenstva su prenapuhana – troškovi, sve ostalo. Fudbal ne može biti biznis, fudbal mora ostati fudbal.”

FIFA je saopćila da je ponudila 130.000 karata po cijeni od 60 dolara, što je mali dio od ukupno sedam miliona, dok je Brazil 2014. imao 400.000 jeftinih ulaznica, a studenti su ulazili za samo 15 dolara.

Za najbogatije, novac nije prepreka – Knightsbridge Circle je prodao paket od šest mjesta na središnjoj liniji za finale uz pristup travnjaku po cijeni od četiri miliona dolara, a dodatna dva mjesta koštaju po 1,5 miliona.

Stefan Szymanski, profesor sportskog menadžmenta na Univerzitetu Michigan, objašnjava da rast cijena odražava neuporedivu popularnost fudbala u svijetu i njegov rast na novim tržištima poput Sjedinjenih Država, gdje će ljudi platiti ogromne iznose, ali brzo preći na NFL i ostalo.