Napadačka sila Francuske postaje zastrašujuća, a ono što najviše zabrinjava ostale svjetske reprezentacije jeste činjenica da Didier Deschamps još uvijek nije imao utakmicu u kojoj su sva tri njegova ključna ofanzivca igrala na vrhunskom nivou istovremeno.

U duelu s Norveškom, Michael Olise bio je manje upadljiv nego u prethodnim nastupima, dok je Ousmane Dembele preuzeo glavnu riječ fantastičnim het-trikom u prvom poluvremenu.

Bio je to značajan zaokret u odnosu na prethodne dvije utakmice Francuske. Protiv Senegala, Olise je bio pokretač igre i odmah uspostavio odličnu saradnju s Kylianom Mbappeom, dok se Dembele mučio da nametne svoj ritam.

Četiri dana kasnije, u susretu s Irakom, Dembele je postigao gol i pružio znatno bolju partiju, ali su se i dalje postavljala pitanja o njegovoj optimalnoj poziciji u napadačkom sistemu, s obzirom na to da su Olise i Mbappe djelovali kao uigraniji tandem.

Upravo to Francusku čini izuzetno opasnom. Kroz tri grupne utakmice, Deschamps nikada nije imao sva tri napadača u maksimalnom ritmu, a opet su “Tricolori” postigli deset golova i uvjerljivo slavili u svakom meču.

Jedan član trojca uvijek je bio nešto ispod svojih uobičajenih standarda, ali se drugi redovno isticao kako napad ne bi izgubio na efikasnosti.

To ostavlja uznemirujuće pitanje za protivnike Francuske: šta će se dogoditi kada sva trojica istovremeno prorade?

Na papiru, njihove karakteristike se gotovo savršeno nadopunjuju.

Mbappe rasteže odbrane neumornim prodorima iza leđa defanzivaca, Dembele napada prazne prostore nevjerovatnom brzinom i nepredvidivošću, dok Olise donosi smirenost, kreativnost i završni pas između linija.

Na lijevom krilu, Desire Doue i Bradley Barcola dijele startnu poziciju, dok onaj koji odmara, zajedno s Rayanom Cherkijem i Marcusom Thuramom, pruža impresivne napadačke opcije s klupe.

Gostujući na Foxu nakon što je Francuska deklasirala Norvešku, bivši švedski napadač Zlatan Ibrahimović opisao je Francusku kao “kompletnu ekipu” i priznao da je njihovo kolektivno razumijevanje u napadu “pomalo zastrašujuće”.

Istakao je ne samo individualnu briljantnost Mbappea, Dembelea, Olisea i Douea, već i način na koji se međusobno dopunjuju.

Ipak, postoji jedan očigledan nedostatak.

Napadačka ambicija Francuske neminovno ostavlja prostor protivnicima za kontranapade. S bočnim bekova koji igraju visoko i velikom slobodom datom napadačima, teret na dva centralna vezna igrača postaje ogroman.

Aurelien Tchouameni, Manu Kone ili Adrien Rabiot, ovisno o tome ko starta, često su prisiljeni pokrivati ogromne dijelove terena i prekidati tranzicije prije nego što izlože odbranu koja je povremeno djelovala ranjivo kad je ostavljena samoj sebi.

To je rizik koji je Deschamps za sada spreman prihvatiti.

S napadom koji može odlučiti utakmicu u nekoliko minuta, Francuska sve više izgleda kao tim spreman malo žrtvovati defanzivnu sigurnost radi ogromne vatrene moći.

Ako njihova tri glavna igrača ikada odigraju kompletnu utakmicu zajedno, mogli bi postati gotovo nezaustavljivi dok se pripremaju za duel sa Švedskom u osmini finala, s potencijalnim okršajem protiv Njemačke u narednoj rundi.