Godine se obično broje po datumu rođenja, ali tijelo ne prati uvijek taj kalendar. Novo istraživanje sa Stanford Medicine pokazuje da organi stare nejednakim tempom i da biološka starost može biti precizniji pokazatelj budućeg zdravlja od hronološke dobi.

Tim predvođen neurologom Tony Wyss-Coray analizirao je 2025. uzorke krvi 44.498 osoba starosti od 40 do 70 godina, preuzete iz britanske baze UK Biobank. Istraživači su posmatrali gotovo 3.000 proteina povezanih s organima i razvili algoritam koji procjenjuje biološku starost 11 tjelesnih sistema, uključujući mozak, srce, pluća i jetru. Cilj je bio utvrditi da li neki organ pokazuje ubrzano ili usporeno starenje u odnosu na ostatak organizma.

Rezultati su pokazali da otprilike trećina ispitanika ima barem jedan organ koji stari izrazito ubrzano, dok kod četvrtine postoji više organa koji su biološki stariji ili mlađi od očekivanog za njihove godine.

Ubrzano starenje organa povezano je s konkretnim bolestima: "staro" srce povećava rizik od atrijalne fibrilacije i srčane slabosti, "stara" pluća od hronične opstruktivne bolesti, a "stari" mozak od Alzheimerove bolesti. Ovi nalazi sugerišu da biološka starost može poslužiti kao rano upozorenje prije nego što se simptomi pojave.

Mozak se pokazao kao najvažniji organ. Osobe s izuzetno "starim" mozgom imale su 182 posto veći rizik od smrti u narednih 15 godina, dok su one s "mlađim" mozgom imale 40 posto manji rizik. Wyss-Coray je mozak nazvao "čuvarom dugovječnosti", ističući da njegovo starenje mnogo govori o ukupnoj otpornosti organizma.

U junu 2026. objavljena je nova studija u časopisu Nature Medicine koja je otišla dublje, do nivoa ćelija. Istraživači su otkrili da čak i ćelije unutar istog organa stare različitim tempom. Posebno su izdvojeni astrociti u mozgu, čije starenje zavisi od genetskog rizika za Alzheimerovu bolest. također je pronađena veza između "starog" profila mišićnih ćelija i veće učestalosti ALS-a godinama prije kliničke dijagnoze.

Ovi nalazi otvaraju put medicini koja ne reaguje tek kad se bolest pojavi, već rano prepoznaje znakove propadanja. Cilj je razviti testove iz krvi koji bi mogli procijeniti biološku starost organa i omogućiti preventivno djelovanje. To bi značilo pomak od hronoloških godina ka preciznijoj mapi starenja.

Iako takvi testovi još nisu rutinski, poruka je jasna: starenje nije jedinstven proces. Dvije osobe istih godina mogu imati potpuno različit biološki profil. Stoga se pitanje "koliko godina imamo" polako zamjenjuje pitanjem "kako stare naši organi".