Proces izrade neprobojnih auto-stakala: Tehnologija i kompleksnost

Većina vozača, pri odabiru novog automobila, primarno razmišlja o sigurnosnim sistemima i rezultatima testova sudara, rijetko posvećujući pažnju samom staklu. Međutim, staklo na automobilima predstavlja izvanredan spoj tehnologije i hemije, dizajnirano da izdrži teške uslove, smanji buku i pruži zaštitu putnicima.

Zahtjevi za takozvanim “neprobojni” staklima, namijenjenim blindiranim vozilima, još su veći, iako se temelje na sličnim principima kao i standardna vjetrobranska stakla.

Obična auto-stakla nisu ista na svim pozicijama. Bočna i zadnja stakla se najčešće kale – zagrijavaju se na temperaturama iznad 600 stepeni Celzijusa, čime postaju četiri do pet puta jača od običnog stakla, a prilikom loma se razbijaju u sitne komadiće kako bi se umanjila mogućnost povreda, kako piše Jalopnik.

Vjetrobranska stakla nude još više. Pružaju UV zaštitu, doprinose čvrstoći karoserije i važna su u slučaju prevrtanja vozila. Izrađuju se kao laminirana “sendvič” struktura, sa slojem polivinil-butirala (PVB) između dva sloja stakla, što spriječava rasipanje prilikom udara.

Tehnologija balistički otpornog stakla

Neprobojno, odnosno balistički otporno staklo, se zasniva na istom principu, ali u znatno robusnijem obliku.

Umjesto debljine od nekoliko milimetara, ovakva stakla mogu imati i preko 39 mm, sa više slojeva stakla, polikarbonata ili akrila, dizajniranih da apsorbuju energiju projektila.

Iako se često koristi termin “neprobojno”, ispravnije je reći “otporno na metke”, jer stepen zaštite zavisi od vrste oružja, municije i brzine projektila.

Postoje međunarodni standardi koji tačno definišu nivo zaštite, zbog čega nijedno staklo nije potpuno neprobojno.

Princip rada je jednostavan: staklo ne zaustavlja metak naglim blokiranjem, već postepenim upijanjem njegove energije.

Spoljašnji, tvrdi sloj deformiše i usporava projektil, dok unutrašnji, elastičniji slojevi “hvataju” metak i raspoređuju silu udara dok se ona ne rasprši.

Nedostaci i budućnost neprobojnih stakala

Ovakva zaštita ima i svoje nedostatke. Što je staklo deblje i sa više slojeva, to je teže i ponekad slabije providnosti.

Dok standardno vjetrobransko staklo teži oko 11 kilograma, balistički otporno može imati i više od 200 kilograma, što zahtijeva dodatna ojačanja karoserije, šarki i okvira vrata.

Ipak, napredak tehnologije donosi lakša i efikasnija rješenja, a balistički otporna stakla danas su sastavni dio savremenih blindiranih vozila – od luksuznih SUV modela do specijalnih državnih limuzina.