Predstavnici udruženja koja okupljaju žrtve i preživjele genoćida odlučno odbijaju najnoviji pokušaj odbrane da se Ratko Mladić pusti na slobodu, bilo privremeno ili prijevremeno, ističući da je izrečena kazna doživotnog zatvora minimalan vid pravde za nebrojene žrtve i njihove porodice.

Kako objašnjavaju u dopisu upućenom predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) Gracieli Gatti Santana, ovakav potez nije iznenađujući – odbrana već godinama koristi iste argumente u pokušaju da omogući Mladićevo oslobađanje, a sudski organi su dosljedno odbacivali takve zahtjeve.

Novi zahtjev se, ističu, poziva na navodne zdravstvene razloge, ali činjenica da se nude dvije opcije – privremeno ili prijevremeno puštanje – otkriva da je riječ o pravnoj taktici, a ne o jedinoj mogućoj mjeri. Time se, dodaju, dovodi u sumnju i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti.

Posebno spornom smatraju tvrdnju da bi liječenje u Srbiji bilo bolje od onog koje pruža Mehanizam. Riječ je, napominju, o instituciji s međunarodnim nadzorom i visokim standardima, a za takvu tvrdnju potrebni su uvjerljivi dokazi koji nisu predočeni.

Žrtve podsjećaju da je Mladić pravosnažno osuđen za genoćid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, te da kazna doživotnog zatvora nije simbol – ona je minimum pravde za hiljade stradalih i njihove porodice.

Za preživjele, ovakvi zahtjevi znače ponovno proživljavanje trauma i pokušaj umanjenja krivice. Dok se govori o dostojanstvu osuđenog, ne smije se zaboraviti dostojanstvo žrtava koje traje cijeli život.

Izvršenje kazne je temelj pravde. Privremeno ili prijevremeno puštanje potkopalo bi konačnost presude, nanovo traumatiziralo žrtve i narušilo povjerenje u međunarodno pravosuđe. Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim posljedicama, a njima nije ponuđena nikakva olakšica. Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Kazna je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u istinski izuzetnim okolnostima, koje ovdje ne postoje. Puštanje bi poslalo opasnu poruku da čak i osuđeni za genoćid mogu izbjeći punu odgovornost zbog starosti ili bolesti. Zato žrtve jasno poručuju: pravda mora biti dosljedna, kazna izvršena. Nema prijevremenog kraja za zločine bez roka.

Pismo su potpisali predstavnici Udruženja žrtava i svjedoka genoćida, Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa, Udruženja Žena Podrinja, Udruženja Majke Srebrenice i Udruženja Žene Srebrenice.