Potreba za promjenom vodstva UN-a

Ujedinjeni narodi, nakon osam decenija postojanja, suočavaju se s periodom značajnih geopolitičkih tenzija i rastućeg nepovjerenja u multilateralne institucije. Sukobi se intenziviraju, a klimatske promjene dodatno pogoršavaju ekonomsku nestabilnost, čime se umanjuju napori za ublažavanje i prilagodbu. U ovom delikatnom trenutku, izbor žene za sljedeću generalnu sekretarku UN-a postao je ključan strateški potez.

Nikada ranije žena nije predvodila Ujedinjene narode, što sve više dovodi u pitanje prilagodljivost i efikasnost organizacije. Imenovanjem žene na ovu poziciju, UN bi poslao snažnu poruku svijetu da crpi svoje liderstvo iz širokog spektra globalnih talenata i da je spreman za neophodnu obnovu.

Legitimitet i autoritet u novom dobu

Ovo nije samo pitanje simboličke reprezentacije, već pitanje institucionalnog legitimiteta u svijetu gdje su se norme vodstva značajno promijenile od sredine 20. vijeka. Organizacija koja nikada nije povjerila svoju najvišu funkciju ženi, djeluje izvan realnosti i time potkopava povjerenje u svoju sposobnost da okuplja, posreduje i uvjerava.

Autoritet generalnog sekretara UN-a ne proizlazi primarno iz formalne moći, već iz kredibiliteta koji omogućava odlučno vodstvo i strateško prosuđivanje. Ova uloga zahtijeva spremnost na preuzimanje odgovornosti, donošenje teških odluka pod pritiskom i njihovo pretvaranje u koordinirane akcije. U multilateralnom sistemu, gdje se promjene ne mogu zapovijedati, generalni sekretar mora biti vješt u mobiliziranju ljudi i institucija radi postizanja konkretnih rezultata.

Žene liderice kao model odlučnosti

Žene liderice širom svijeta, uključujući i one koje potpisuju ovaj komentar, dosegle su najviše nivoe moći demonstrirajući upravo ovu kombinaciju autoriteta i odlučnosti. Uspješno su vodile institucije i vlade kroz krize, fragmentaciju i sistemski stres, održavajući moć upornošću, institucionalnim zapovijedanjem i visokim performansama u stresnim situacijama – kvalitetama neophodnim za vođenje UN-a.

Naravno, samo imenovanje žene ne bi automatski donijelo legitimitet. Međutim, signaliziralo bi prekid s ustaljenim praksama i spremnost da se prednost da performansama nad presedanima. Ovo bi značajno povećalo kredibilitet generalnog sekretara i njegovu percipiranu nepristranost, što su ključne prednosti u oblastima kao što su posredovanje, postavljanje dnevnog reda i upravljanje normama.

Obnova kredibiliteta UN-a kroz promjenu vodstva

Multilateralna diplomatija se često doživljava kao proceduralna ili performativna. Međutim, lider s dubokim institucionalnim razumijevanjem i sposobnošću upravljanja međusobno povezanim rizicima te razbijanja birokratskih barijera, jača poziciju UN-a kao aktera sposobnog za unapređenje temeljnih mandata mira, sigurnosti, razvoja i humanitarnog djelovanja. Ovo je posebno važno u kontekstu rastućeg broja nasilnih sukoba, klimatskih ranjivosti, ekonomskih šokova i neuspjeha u upravljanju.

Kako zahtjevi prema UN-u rastu, a resursi ostaju ograničeni, kvalitet vodstva postaje ključna varijabla uspješnosti organizacije. Iskustvo u naporima izgradnje mira i razvoja pokazuje da su lideri koji naglašavaju odgovornost, dugoročno planiranje i institucionalnu disciplinu sposobniji održati rezultate u složenim okruženjima s ograničenim resursima – upravo u uslovima u kojima UN trenutno djeluje.

Izbor žene za generalnu sekretarku UN-a ne bi bio samo korektivni gest, već strateško priznanje da izbor vodstva mora odražavati stvarnost savremenog upravljanja. Ne nedostaje žena s bogatim iskustvom u diplomatiji, ekonomskom angažmanu, upravljanju krizama i multilateralnom vodstvu. Globalni bazen talenata je izuzetno snažan.

Pitanje s kojim se suočavaju države članice jeste jesu li spremne provesti istinsku promjenu u vodstvu kako bi obnovile kredibilitet UN-a, ojačale njegov legitimitet i povratile povjerenje u njegovu sposobnost za smislene reforme. Ako jesu, moraju pokrenuti instituciju iz njene strukturne inercije odabirom žene za kormilo.

Sljedeći generalni sekretar stupit će na dužnost usred sistemskih poremećaja. Izbor osobe koja će preuzeti tu ulogu mogao bi odrediti hoće li UN samo usporiti svoj pad u ovom novom dobu ili će ponovo potvrditi svoju relevantnost kroz vjerodostojno, odlučno vodstvo usmjereno na institucionalnu evoluciju. Svijetu ne treba potpuno drugačiji UN, već obnovljeni, a to počinje od vrha.

Komentar potpisuju Vaira Vīķe-Freiberga (bivša predsjednica Latvije), Benita Ferrero-Waldner (bivša ministrica vanjskih poslova Austrije i europska povjerenica), Eka Tkeshelashvili (bivša zamjenica premijera Gruzije), Maria Fernanda Espinosa (predsjednica 73. zasjedanja Opće skupštine UN-a i bivša ministrica vanjskih poslova Ekvadora), Kolinda Grabar-Kitarović (bivša predsjednica Hrvatske), Maimunah Mohd Sharif (bivša izvršna direktorica UN-Habitata) i Joyce Banda (bivša predsjednica Malavija), te Ameenah Gurib-Fakim (bivša predsjednica Mauricijusa).