Bivši reprezentativac SAD-a Cobi Jones smatra da je Svjetsko prvenstvo 1994. godine dalo podsticaj za osnivanje MLS-a, ali da ovogodišnji turnir ima potencijal za eksplozivan rast fudbala u Americi kakav niko nije mogao predvidjeti.

Jones je bio član američke ekipe koja je prije 32 godine na domaćem terenu stigla do nokaut faze, gdje su ih porazili kasniji prvaci Brazil. Od tada se percepcija ovog sporta u zemlji drastično promijenila.

„Godine 1994. Svjetsko prvenstvo je bilo više “događaj”, nešto neobično u SAD-u – “U redu, o čemu se tu radi?”, rekao je Jones u ekskluzivnom intervjuu iz Houstona.

Ogromne navijačke zone koje privlače desetine hiljada ljudi na svaku utakmicu nisu postojale 1994. godine; oni koji su željeli pratiti mečeve morali su pronaći engleski sportski bar ili uključiti meksički kanal Telemundo na kablovskoj televiziji.

Jones, koji je kasnije postao rekorder po broju nastupa za reprezentaciju SAD-a sa 164 utakmice, vjeruje da uticaj Svjetskog prvenstva 2026. nadilazi prepoznavanje navijača.

„Kad pogledamo 1994. godinu, MLS je bio planirani sljedeći korak koji je proizašao iz Svjetskog prvenstva. Ovaj turnir, s druge strane, donosi razmišljanje o finansijskoj strani i sve većem interesu kompanija“, kazao je. „Potencijal je neiskorišten i ne znamo dokle može stići. Svi govore da fudbal nikad neće biti najveći sport u SAD-u, ali on nastavlja rasti i biti uzbudljiv.“

Internacionalni štih

Sa srpskim trenerom Bora Milutinovićem na čelu 1994. godine, američki sastav imao je internacionalni štih. Jedan od njegovih ključnih ciljeva bio je južnoafrički napadač Roy Wegerle, čija ga je američka supruga učinila podobnim za reprezentaciju. Milutinović je također uveo braniča iz Bundeslige Thomas Dooley, koji je govorio ograničen engleski, ali je imao oca američkog vojnika stacioniranog u Njemačkoj.

Jones vidi paralele između te ekipe i generacije 2026. „Imate Sergino Dest, koji je odrastao u Holandiji, i niz drugih igrača. Folarin Balogun je još jedan primjer“, rekao je o napadaču rođenom u New Yorku, odgojenom u Engleskoj od strane nigerijskih roditelja. „To je svuda normalno, tako da se ne ističemo niti smo drugačiji.“

Najvažnije je kako se oni integriraju s igračima odgojenim u Sjedinjenim Državama.

Jones je istakao da je ekipa iz 1994. imala svojih problema, ali su se ujedinili i postavili američki fudbal na svjetsku mapu. „Bilo je to sjajno okruženje. Bili smo čvrsto povezani. Ponekad vas zbliže nedaće, a mi smo ih imali dosta na početku. Ali ta bol i patnja nas je spojila. Bila je to dinamična grupa s dobrom mješavinom domaćih igrača i onih iz inostranstva. Za američke selekcije na Svjetskim prvenstvima, svaki put kad je postojala dobra ravnoteža, to je obično značilo dobre rezultate.“

Sjedinjene Američke Države igraju protiv Bosne u osmini finala u San Francisku u srijedu.