Broj napuštenih životinja na području Tuzle nastavlja rasti, a volonteri ulažu sve više napora kako bi obezbijedili pristojne uslove za pse koji završe na ulici.

U azilu „Nirina“ trenutno boravi oko 200 pasa, što je maksimum dozvoljen zakonom koji propisuje odnos broja životinja i zaposlenih. Osim što im pružaju sigurno utočište i uklanjaju ih s ulica, volonteri pokušavaju pronaći trajni dom za svakog psa. Svako udomljavanje oslobađa mjesto za nove pse, ali uprkos tome broj napuštenih životinja ne opada, pa je sve teže odgovoriti na rastuće potrebe.

Volonterka Lejla Majdančić upozorava na problem neodgovornog vlasništva.

„Sve je više nesavjesnih vlasnika koji uzimaju pse dok su mali i privlačni djeci, a potom ih napuštaju jer više nisu zanimljivi. Nažalost, to je čest slučaj i često dobijamo zahtjeve za prijem pasa koji imaju vlasnike“, kazala je Majdančić.

Briga o psima zahtijeva stalna ulaganja – od hrane i lijekova do veterinarskih pregleda i održavanja higijene. Međutim, finansijska sredstva su sve oskudnija. Majdančić ističe da je finansiranje dodatno otežano zbog administrativnih procedura.

„Ranije smo dio sredstava dobijali od Grada Tuzla. Međutim, sada je to u zastoju jer smo aplicirali na javni poziv prema novim zakonskim rješenjima i čekamo odluku. Dok se taj proces ne završi, nemamo finansijsku podršku Grada Tuzle“, izjavila je Majdančić.

Trenutno se rad azila najviše oslanja na donacije. Podrška stiže od ljubitelja životinja iz zemalja Evropske unije, ali i iz lokalne zajednice.

Jedan ugostiteljski objekat u Tuzli organizira humanitarne bazare i prikuplja sredstva za pomoć azilu. Aktivista Emina Sarvan istakla je da se pomoć prikuplja i kroz svakodnevne aktivnosti.

„Trenutno imamo tri psa i tri mačke, a ranije smo udomili velik broj životinja. Na šanku imamo kasice u koje gosti mogu ubaciti dobrovoljne priloge, a ta sredstva dalje prosljeđujemo azilima i udruženjima“, rekla je Sarvan.

Iz azila poručuju da je svaki vid podrške dragocjen, čak i onaj koji ne uključuje novac.

„Ne morate nam nužno pomagati novčano – važna nam je i podrška na društvenim mrežama, vidljivost našeg rada. Ako nema vidljivosti, nema ni udomljavanja, a bez udomljavanja ne možemo primati nove pse“, naglasila je Majdančić.

Osim finansijske pomoći, azilu su potrebni i volonteri, kojih je sve manje. Sagovornice se nadaju da će ljubitelji životinja prepoznati značaj ove humane misije i uključiti se u rad azila.

Ipak, za dugoročno rješavanje problema napuštenih pasa, ističu, neophodan je sistemski pristup, veća odgovornost vlasnika i kontinuirana podrška zajednice.