Prema pisanju New York Timesa, izraelski premijer Benjamin Netanyahu je u prvim danima sukoba vjerovao da bi zajednički udari sa SAD-om mogli srušiti iranski režim i zaustaviti nuklearni program. Javno je isticao gotovo svakodnevni kontakt s predsjednikom Donaldom Trampom, predstavljajući se kao njegov ključni partner.

Međutim, situacija se ubrzo promijenila nakon što ratni ciljevi nisu ostvareni. Washington se okrenuo pregovorima o deeskalaciji sa Iranom, postepeno isključujući Izrael. Izraelski zvaničnici su informacije o kontaktima morali pribavljati preko obavještajnih i regionalnih kanala.

List ocjenjuje da je rat pokazao sve veće razlike u prioritetima, posebno nakon što je Iran zatvorio Ormuski moreuz i cijena nafte porasla, što je navelo Washington da prioritet da prekidu sukoba. Ovo predstavlja politički udarac za Netanyahua, koji je unutrašnju poziciju gradio na bliskim odnosima s američkim predsjednicima, naročito Trampom.

New York Times navodi da Izrael nije ostvario tri ključna cilja: rušenje iranskog režima, uništenje nuklearnog programa i neutralisanje balističkih raketa. Američki prijedlozi u kasnijoj fazi išli su ka privremenom zamrzavanju nuklearnih aktivnosti, a ne potpunom ukidanju. U Izraelu postoji zabrinutost da bi novi dogovor mogao dovesti do ukidanja sankcija i jačanja iranskih saveznika, uključujući Hezbolah.

U vojnom domenu, Izrael je izveo više napada na iranske naftne i gasne objekte uz prethodnu koordinaciju s Washingtonom, ali se američka administracija kasnije ogradila od pojedinih operacija zbog straha od širenja sukoba. SAD su zaustavile i neke izraelske planove, poput angažovanja kurdskih boraca unutar Irana, nakon početne podrške koju je dao Tramp.

Analiza pokazuje da se Izrael postepeno pomjerio iz pozicije ravnopravnog partnera u ulogu izvršioca američke politike, uz sve veću zavisnost od podrške Washingtona. Ministar odbrane Izrael Kac potvrdio je da Izrael „čeka zeleno svjetlo iz SAD”.

New York Times zaključuje da je Netanyahu vremenom prilagođavao politički narativ, pomjerajući fokus s potpunog uklanjanja iranske prijetnje ka isticanju značaja američko-izraelskog savezništva. Budući tok odnosa s Iranom u velikoj mjeri zavisi od američkih procjena.