Novo istraživanje sugeriše da bebe koje imaju manje ili lošiji kvalitet sna pokazuju veću sklonost ka autističnim obilježjima, a kod dijela djece to kasnije može dovesti i do zvanične dijagnoze iz spektra autizma.

Prema podacima Autism Research Institutea, autizam se definiše kao neurorazvojno stanje koje se ogleda u razlikama u socijalnoj komunikaciji te u ograničenim i ponavljajućim interesovanjima i ponašanjima.

Istraživači ističu da autizam pogađa do 3,2 posto djece u Australiji, što je uporedivo sa stopama u Sjedinjenim Američkim Državama i Engleskoj, a 2016. godine ovaj poremećaj je bio vodeći uzrok invaliditeta kod djece mlađe od pet godina u Australiji.

Studija, objavljena u časopisu Archives of Disease in Childhood, pratila je više od hiljadu parova majka–dijete i analizirala obrasce spavanja u uzrastu od šest i dvanaest mjeseci.

Zatim su istraživači procjenjivali autistične karakteristike djece u dobi od dvije i četiri godine, oslanjajući se na izvještaje roditelja.

Do dvanaeste godine života, kod 64-ero djece već je bila potvrđena dijagnoza autizma.

Rezultati su potvrdili jasnu povezanost: bebe s lošijim obrascem spavanja imale su znatno veću vjerovatnoću da kasnije ispolje autistične osobine ili dobiju dijagnozu autizma.

U uzrastu od šest mjeseci, svaki dodatni sat noćnog sna smanjivao je rizik od razvoja autističnih obilježja u dobi od dvije i četiri godine za 4,5 posto, a vjerovatnoću dijagnoze autizma do dvanaeste godine za 22 posto. S druge strane, kod beba starih dvanaest mjeseci, svakih pet minuta dužeg vremena potrebnog za uspavljivanje povećavalo je nivo autističnih osobina za 1,5 posto i šansu za kasniju dijagnozu za 7,7 posto.

Autori studije poručuju: „Naši nalazi upućuju na to da obrasci spavanja u ranom djetinjstvu, posebno noćni san, mogu poslužiti kao rani indikatori autizma, što omogućava ranije otkrivanje i intervenciju, uključujući podršku usmjerenu na san.“

Iako se autizam može pouzdano dijagnosticirati do 24. mjeseca života, mnogoj djeci u Australiji dijagnoza se postavlja znatno kasnije – u prosjeku oko 45. mjeseca – čime se propušta važan period za rane intervencije.

Zato istraživači sve više zagovaraju višemetodne, dugoročne skrininge koji uključuju više mjerenja tokom vremena, umjesto oslanjanja na pojedinačne procjene u određenim tačkama.

Studija navodi da bi informacije koje roditelji daju o spavanju, poput trajanja noćnog sna i vremena uspavljivanja, mogle biti koristan dodatak ovakvim pristupima.

Također je utvrđeno da je 42 posto djece kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam koristilo melatonin u prethodnom periodu, što ukazuje na pokušaje roditelja da ublaže probleme sa spavanjem.

Autizam je stanje koje se može manifestovati u različitim oblicima i zahtijeva različite nivoe podrške, a povezuje se i sa određenim zdravstvenim izazovima te nižim očekivanim životnim vijekom.

Stručnjaci naglašavaju da su rana dijagnostika i pravovremene, naučno utemeljene intervencije ključne za bolje ishode, te da je važno unaprijediti sisteme podrške kako bi djeca na vrijeme dobila potrebnu pomoć.