Prošlo je više od stotinu godina od potonuća Titanica, ali prizori netaknutih boca šampanjca na njegovoj olupini i dalje zbunjuju posmatrače. Na dubini od 3800 metara, pod ogromnim pritiskom, te boce i dalje stoje zatvorene i neoštećene.

Ova pojava postala je posebno intrigantna nakon implozije podmornice Titan u juna 2023. godine, koja je ponovo podstakla rasprave o djelovanju pritiska na velikim dubinama. Kako je jedan korisnik na Facebooku u grupi Journal of Scientific Shitposting primijetio: ako je podmornica zdrobljena na pola puta do olupine, kako to da obična staklena boca šampanjca nije pukla?

Odgovor, kako se ispostavilo, kombinacija je fizike i inženjerskog dizajna. Implozija nastaje kada vanjski pritisak nadmaši unutrašnji, pri čemu se struktura urušava. Dijelovi Titanica koji su preživjeli potonuće to su uspjeli jer je zrak izašao i izjednačio pritisak. Boce šampanjca imaju prednost jer ugljični dioksid unutar stvara unutrašnji pritisak od oko 6 bara, što odgovara pritisku na 60 metara dubine. Moderne boce podnose i do 20 bara, pa su na početku potonuća bile relativno sigurne. Ipak, na dubini Titanica pritisak dostiže 381 bar, što je daleko iznad kapaciteta stakla. Ključ je u čepu.

YouTube kanal The Dropzone objasnio je da su čepovi vjerovatno bili ugroženi već prilikom potonuća 1912. godine, pa je voda postepeno prodirala i izjednačavala pritisak, čuvajući time oblik boce. Tako je voda kroz čep polako ulazila i spriječila imploziju.

Što se tiče samog sadržaja, možda nije u potpunosti uništen. Naime, 2000 boca šampanjca Heidsiek & Co. Monopole iz 1907. godine spašeno je 1998. sa švedskog teretnog broda torpediranog 1916., nakon 82 godine na morskom dnu – u gotovo identičnim uvjetima. Ispostavilo se da stalna tama i temperatura dubokog oceana stvaraju savršene uvjete za skladištenje.