Koliko često se zapitate da li je vaš san dovoljno kvalitetan?

Da li pomno pratite sate provedene u snu, analizirate faze sna putem pametnog sata ili osjećate grižnju savjesti kad god odete u krevet kasnije nego što ste namjeravali?

Novinarka portala Healthy imala je priliku popričati s dr Chrisom Winterom, neurologom i specijalistom za medicinu spavanja, koji je u svojoj karijeri sarađivao s nekim od najpoznatijih profesionalnih sportskih timova u SAD-u, uključujući Boston Red Sox, Los Angeles Dodgers, Chicago Bullse i Cleveland Cavalierse.

Očekivala je stroga uputstva o terminu odlaska na spavanje, upozorenja o korištenju telefona i obaveznih osam sati sna.

Umjesto toga, dobila je sasvim drugačiju perspektivu o snu.

U nastavku donosimo pet savjeta koji su je najviše iznenadili.

Nesanica nije uvijek problem sa spavanjem, već s očekivanjima

Kada se spomene nesanica, većina ljudi zamišlja osobu koja ne može zaspati ili se često budi tokom noći.

Međutim, dr Chris Winter smatra da je pravi problem često sasvim drugačiji.

Prema njegovim riječima, nesanica ne znači nužno da neko ne može spavati, već da ne spava onako kako očekuje ili želi.

On objašnjava da problem ima dva dijela: prvi je da san nije protekao prema planu, a drugi je da nas to uznemirava.

Ako drugog dijela nema, kaže on, onda praktično nema ni nesanice.

Drugim riječima, samo zato što ste budni usred noći ne znači da imate poremećaj spavanja; mnogo veći problem može biti stres koji osjećate zbog toga.

Kako kaže, ljudi koji dobro spavaju ne doživljavaju buđenje tokom noći kao katastrofu.

Telefon ili televizor nisu uvijek neprijatelji sna

Jedan od savjeta koji je najviše iznenadio autoricu odnosi se na ekrane.

Priznala je da ponekad u krevetu igra jednostavne igrice kako bi se opustila, očekujući kritiku.

Umjesto toga, dr Winter joj je rekao da takva navika ne mora biti loša, pod uslovom da nije zavisnost i da ima jasno definisan početak i kraj.

Mnogo je važnije, kaže, da postoji ritual koji mozgu šalje signal da se približava vrijeme za spavanje.

To može biti kratka partija omiljene igrice, gledanje jedne epizode serije ili neka druga opuštajuća rutina koja se ponavlja svake večeri.

Sličan princip, smatra on, može pomoći i djeci; prigušivanje svjetla, spuštanje temperature u sobi ili neka ustaljena večernja aktivnost postaju signali da je vrijeme za san.

Djeci ne treba određivati svaki minut odlaska na spavanje

Dr Winter smatra da roditelji često previše insistiraju na tačno određenom vremenu kada dijete mora zaspati.

Umjesto toga, predlaže fleksibilniji pristup.

Važno je da dijete svake večeri u isto vrijeme ode u svoju sobu i da se svako jutro budi u isto vrijeme, ali nije neophodno da odmah zaspi.

Može čitati knjigu ili se mirno igrati, ali ne izlazi iz sobe.

Na taj način, smatra on, djeca postepeno sama nauče koliko im je sna potrebno, bez svakodnevnih diskusija oko odlaska u krevet.

Istovremeno, poruka o važnosti sna ostaje jasna – san jeste važan, ali ne bi trebalo da postane izvor stresa.

Ne postoji čarobnih osam sati sna

Jedan od najvećih mitova, prema njegovim riječima, jeste da svima treba isto toliko sna.

Iako se osam sati često navodi kao ideal, potrebe organizma razlikuju se od osobe do osobe.

Nekome je dovoljno šest i po ili sedam sati, dok je drugima potrebno devet.

Problem nastaje kada pokušavamo natjerati tijelo da spava duže nego što mu je potrebno.

U takvim situacijama može se dogoditi da dugo ne možemo zaspati ili da se probudimo usred noći i više ne možemo nastaviti sa spavanjem.

To ne mora značiti da nešto nije u redu, već jednostavno da je organizam već dobio onoliko odmora koliko mu je bilo potrebno.

Najbolji savjet za bolji san jeste da prestanete da pokušavate da ga kontrolišete

Najvažnija poruka koju dr Winter pokušava prenijeti svojim pacijentima jeste da prestanu pokušavati kontrolirati svaki aspekt spavanja.

Kako kaže, san je osnovna biološka potreba i organizam će, prije ili kasnije, uzeti ono što mu je potrebno.

Mnogo je korisnije usmjeriti energiju na stvari koje zaista možemo kontrolirati – redovno vrijeme buđenja, fizičku aktivnost, opuštajuće večernje navike i zdraviji odnos prema spavanju.

Posljednjih godina, dodaje on, sve je više istraživanja koja napuštaju zastrašujuće poruke poput one da ćete ozbiljno narušiti zdravlje ako ne spavate tačno osam sati svake noći.

Umjesto toga, fokus se pomjera na navike koje zaista mogu poboljšati kvalitet sna.

Na kraju, možda je najvažnija njegova poruka upravo najjednostavnija – kada legnete u krevet, postoje samo dvije mogućnosti: ili ćete zaspati ili nećete; prihvatanje te činjenice, bez panike i pritiska, za mnoge može biti prvi korak ka mirnijim noćima.