Učestale lažne dojave o postavljenim eksplozivnim napravama u školama na području Hercegovačko-neretvanskog i Tuzlanskog kantona ponovo su uznemirile učenike, nastavnike i širu javnost. Scenarij je gotovo identičan onome iz prethodnih godina, ali posljedice su itekako stvarne. Iako se u svim slučajevima radilo o lažnim prijetnjama, policijske snage morale su angažirati značajne ljudske i finansijske resurse kako bi osigurale školske objekte.

Svaka nova dojava izaziva strah i nesigurnost, posebno među najmlađima. Policija je odmah reagirala na prijetnje upućene elektronskom poštom, učenici su evakuirani, a kontradiverzijskim pregledima utvrđeno je da se radi o lažnim uzbunama. Međutim, ovakve intervencije nose visoke troškove.

Visoki troškovi i angažman resursa

Ministar unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona Marijo Marić (HDZBiH) izjavio je da su angažirani resursi izuzetno veliki.

„Ta šteta može se mjeriti od nekoliko hiljada do nekoliko desetina hiljada maraka. Uključuje angažman odjela za protiveksplozivnu zaštitu, specijaliziranog osoblja, kao i situacije kada imamo veći broj prijava, poput nedavnih 22 na području kantona“, izjavio je Marić.

Profesor kriminalističke psihologije i stručnjak za sigurnost Sandi Dizdarević istaknuo je dodatne troškove i složenost postupanja.

„Nabava i cijena tehničkih sredstava, obuka pasa za detekciju, obuka ljudi, prve mjere evakuacije i složene istrage – sve to dovodi do troškova koji dosežu i nekoliko desetina hiljada maraka“, istaknuo je Dizdarević.

Dizdarević smatra da je jedna od karakteristika anonimnih prijava, koje sve češće poprimaju masovni karakter, da skreću pažnju policije s redovnih aktivnosti, stvarajući pritom dodatno opterećenje za sistem.

Iz Federalne uprave policije ističu kako ovakvi slučajevi zahtijevaju angažman velikih kapaciteta, uključujući i međunarodnu saradnju.

Istražitelj u Odjeljenju za borbu protiv terorizma FUP-a Srđan Mičić izjavio je da proces identifikacije počinitelja zahtijeva složene procedure.

„Imamo istrage u kojima prikupljamo podatke putem web servisa, posebno kada su izvori izvan Bosne i Hercegovine. Nakon toga slijedi analiza i utvrđivanje krajnjeg korisnika, što zahtijeva velike kapacitete i resurse“, izjavio je Mičić.

Kako ističe Mičić, dosadašnja praksa pokazuje da iza ovakvih prijetnji najčešće stoje srednjoškolci koji na taj način pokušavaju izbjeći nastavu i privremeno obustaviti rad škola.

Psihološke posljedice i kaznena odgovornost

Stručnjaci upozoravaju da, iako su dojave lažne, posljedice su itekako stvarne, posebno po psihološko i mentalno zdravlje. Psihoterapeutkinja Vahida Đedović ukazala je na moguće motive i obrasce ponašanja:

„Često se radi o potrebi za dokazivanjem i pozicijom moći, poput izazova “hajde, uradi to”. Pretpostavlja se da to češće rade muškarci, iako nema preciznih podataka. Također, postoje slučajevi gdje starije osobe koriste djecu kako bi izazvale nered u društvu“, izjavila je Đedović.

Lažne dojave o bombama nisu šala nego krivično djelo. U Federaciji BiH takva djela se najčešće tretiraju kao lažno prijavljivanje i izazivanje panike, za što su propisane novčane kazne i kazna zatvora.