Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko obratio se članovima Vijeća za implementaciju mira otvorenim pismom uoči sjednice na kojoj bi trebalo biti imenovano novo ime na čelu OHR-a. U pismu, koje prenosi Raport, Inzko je poručio da je prije bilo kakve odluke o budućnosti OHR-a i bonskih ovlaštenja neophodno dobro odvagnuti sve posljedice.

Pozivajući se na staru narodnu poslovicu da treba tri puta izmjeriti prije nego što se jednom reže, Inzko je naglasio kako se nada da će svi politički faktori koji odlučuju o sudbini OHR-a bar pet puta provjeriti svoje korake. Istaknuo je da je OHR decenijama bio ključni alat za rješavanje problema i sprječavanje sukoba u Bosni i Hercegovini te da bi njegovo ukidanje moglo imati nesagledive posljedice.

Inzko je odbacio tvrdnje da je OHR prepreka na evropskom putu BiH, ističući da, naprotiv, uz podršku međunarodne zajednice visoki predstavnik može ubrzati integracije. On je kazao da smetnju predstavlja isključivo onima koji žele blokirati državne institucije, jer bonska ovlaštenja omogućavaju razbijanje takvih blokada. Kao primjere nemogućnosti dogovora domaćih lidera naveo je himnu bez teksta, višegodišnje blokade zajedničkog broja 112 za hitne slučajeve te šest neuspjelih pokušaja donošenja zakona o zabrani negiranja genoćida.

Bivši visoki predstavnik ističe da je uvijek preferirao domaće dogovore, ali da su u više navrata bili nemogući. Prisjetio se kako je bonska ovlaštenja koristio tek u posljednjim sedmicama mandata kako bi zabranio veličanje ratnih zločinaca i negiranje genoćida, jer je vjerovao da bi u suprotnom imao problema sa vlastitom savešću. Dodao je da su brojne teme, poput državne imovine, bile sistematski skidane s dnevnog reda.

Inzko je posebno kritizirao predsjednika RS Milorada Dodika, navodeći da je svakom djetetu u BiH jasno da on želi ukloniti OHR kako bi se zemlja raspala zbog nemogućnosti funkcioniranja. Prema njegovim riječima, lobistički ugovori koje Dodik potpisuje otvoreno zagovaraju ukidanje OHR-a, bonskih ovlaštenja i prisustva EUFOR-a, čime se slabi temelj Dejtonskog sporazuma i vodi ka nezavisnoj RS. Upozorio je da takav put neće proći bez sukoba, čak i ako je riječ o ograničenom ratu.

Na kraju pisma Inzko je uputio SOS civilizovanom svijetu, pitajući hoće li međunarodna zajednica nagraditi secesionistički projekat trideset godina nakon mukotrpne izgradnje mira. Zapitao se i šta bi secesija značila za poruku svijetu – da li bi to značilo da su Karadžić i Mladić pobjednici, a majke Srebrenice i cijelo čovječanstvo gubitnici. Istaknuo je da BiH trenutno klizi ka katastrofi te pozvao PIC da zadrži sve instrumente i koristi ih, jer bez bonskih ovlaštenja OHR postaje tek još jedna nevladina organizacija.