Sabina Ćudić obratila se danas Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, gdje se raspravlja o izvještaju o stanju demokratskih institucija u Srbiji. Ona je istakla da je još 2025. godine zatražila da se taj dokument nađe pred zastupnicima.

Posebno je ukazala na činjenicu da Srbija od 2024. nema imenovanog tužioca za ratne zločine, te da aktivno pruža zaštitu osuđenim ratnim zločincima. Kao primjer navela je Novaka Đukića, odgovornog za masakr na Tuzlanskoj kapiji, gdje je ubijena 71 mlada osoba, a više od 150 ranjeno.

Đukić je pred Sudom BiH osuđen na 25 godina, a kasnije mu je kazna smanjena na 20 godina zatvora, ali se nikada nije odazvao na izdržavanje kazne. Ćudić je naglasila da on živi na teritoriji Srbije kao bjegunac od pravde, te da vlasti te zemlje finansiraju izdavanje knjiga kojima se negira počinjeni zločin.

Ona je poručila da Srbija, koja štiti ubicu djece, ne može istovremeno tvrditi da je posvećena vladavini prava i evropskim vrijednostima. Dodala je da zaštita Đukića opterećuje bilateralne odnose sa Bosnom i Hercegovinom i drugim državama, te direktno minira vlastiti put ka Evropskoj uniji.

Prema njenim riječima, Srbija time pokazuje da ne poštuje presude drugih zemalja, a ne donosi ni vlastite. Kao rezultat toga, suočava se ne samo s problemima sa susjedima, nego i sa samom sobom i temeljnim vrijednostima moderne Evrope.

Ćudić je istakla da je pred Srbijom jednostavan izbor: ili će stati na stranu vladavine prava i civilizacijskih načela, ili će ostati rob politike koja ratne zločince pretvara u državne štićenike.

Rješenje ovog problema, kako je kazala, mora biti ključni kriterij za bilo kakvo približavanje Srbije Evropskoj uniji. Ubijena mladost Tuzle pretežak je teret da bi se mogao sakriti birokratskim procedurama ili ispraznim deklaracijama.

Zaključila je da dok Novak Đukić slobodno živi u Srbiji, odgovor na pitanje koliko je ta zemlja blizu EU mora biti isti kao i udaljenost od pravde za žrtve ratnih zločina.