Ustavni sud Republike Srpske objavio je dokument u kojem oštro kritikuje akte Kancelarije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ocjenjujući da je njihova neustavna zakonodavna aktivnost dostigla vrhunac odlukama Christiana Schmidta. Sud ističe da je neophodno hitno zaustaviti ovakvu praksu jer je već izazvala brojne štetne posljedice po ustavnopravni okvir RS i BiH.

U dokumentu se navodi da visoki predstavnik nije institucija ustavnopravnog karaktera, odnosno da njegov položaj i nadležnosti nisu regulisane Ustavom BiH, iako je faktički postao takva institucija. S obzirom na to da su njegovi akti inkorporirani u pravni poredak BiH, Ustavni sud RS postavlja pitanje da li su oni dio domaćeg pravnog poretka ili imaju poseban karakter kao akti međunarodne institucije.

Ustavni sud RS podsjeća da je Ustavni sud BiH u više navrata odbio da ispituje formalnu ustavnost zakona koje je donio visoki predstavnik, pozivajući se na njegov međunarodni karakter, ali je istovremeno te iste zakone ocjenjivao s materijalnopravnog aspekta kao zakone BiH. Ovakav pristup, kako se ističe, kontradiktoran je jer se formalna ustavnost zakona određuje upravo nadležnošću i postupkom donošenja, a ne samo sadržajem.

Na taj način, kroz odluke Ustavnog suda BiH, aktima visokog predstavnika dat je legalitet, iako legitimitet izostaje. Sud dodaje da u svim nametnutim zakonima postoji norma koja obavezuje Parlamentarnu skupštinu BiH da ih usvoji u identičnom obliku, čime se zakonodavni organ prisiljava da im da legalitet i legitimitet, istovremeno onemogućavajući poštivanje ustavnih mehanizama entitetske većine i zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

Ustavni sud RS smatra da su ovi akti rezultat dvostrukog kršenja ustavnih odredbi – prvo od strane visokog predstavnika, koji nema ovlaštenje za donošenje takvih akata, a zatim i direktnog kršenja Ustava BiH propisivanjem obaveze usvajanja zakona u identičnom obliku, čime se ograničava demokratska volja izabranih predstavnika.

Sud je posebno analizirao situaciju vezanu za Christiana Schmidta, koji je 1. jula 2023. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, a koja je stupila na snagu odmah, dok je sam zakon stupio na snagu narednog dana. Ovaj zakon uveo je krivično djelo neizvršavanje odluka visokog predstavnika, koje je potom iskorišteno za osuđujuću presudu protiv predsjednika RS Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića. Ustavni sud RS konstatuje da je zakon poslužio kao sredstvo za uklanjanje osoba koje nisu poštovale neustavnu političku volju visokog predstavnika.

U zaključku, Ustavni sud RS naglašava da iako visoki predstavnik formalnopravno nije ustavnopravna institucija, njegovo vršenje zakonodavne i ustavotvorne vlasti bez nadležnosti čini ga posebnom suverenom institucijom iznad volje naroda, a ne institucijom međunarodne zajednice kako je predviđeno Aneksom 10. Sud dodaje da Ustavni sud BiH i Sud BiH svojim odlukama potvrđuju takav status, odbijajući da preispituju njegovu nadležnost s formalnopravnog aspekta, čime se narušava načelo ustavnosti i vladavine prava te onemogućava zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda.