Iako može biti sastavni dio balansiranog jelovnika, bijelu riža treba konzumirati s mjerom zbog obilja ugljikohidrata i kalorija. Kuhanje i naknadno hlađenje ovog zrna dovodi do stvaranja rezistentnog skroba koji blagotvorno djeluje na probavu, a uz to ne sadrži gluten, prenosi Health.com.

Bijela riža predstavlja odličan izvor ugljikohidrata koji tijelu pružaju brzi energetski poticaj. U jednoj šolji kuhane bijele riže nalazi se otprilike 45 grama ugljikohidrata koje organizam pretvara u glukozu, gorivo za sve tjelesne funkcije. No, kako je riječ o rafiniranoj žitarici, tijelo je brzo probavlja, što može izazvati nagli skok šećera u krvi.

Riža je prirodno lišena glutena, proteina koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži. Osobe s celijakijom, autoimunom bolešću koja oštećuje tanko crijevo, ne mogu konzumirati gluten, a bezglutenska prehrana koristi i onima s osjetljivošću na ovaj protein.

Jedna porcija kuhane bijele riže osigurava 19 miligrama magnezijuma, minerala uključenog u preko 300 biohemijskih procesa u ljudskom tijelu. Magnezijum doprinosi očuvanju koštane gustoće i sprječava gubitak mišićne mase koji dolazi sa starenjem.

Zanimljivo je kako način pripreme mijenja svojstva riže. Kuhanje i potom hlađenje namirnica bogatih skrobom, poput bijele riže, stvara rezistentni skrob. Ovaj složeni ugljikohidrat ponaša se kao prebiotik, odnosno hrana za korisne crijevne bakterije.

Nutritivni profil bijele riže uključuje oko 205 kalorija po šolji kuhanog zrna. U toj porciji gotovo da nema masti (0,44 g), sadrži 44,6 g ugljikohidrata, 0,63 g vlakana i 4,25 g proteina. Ne sadrži dodane šećere, a natrijuma ima tek 1,58 miligrama.

Osim toga, riža je bogata fosforom, važnim za kosti i zube, te selenom, koji pomaže u stvaranju antioksidativnih enzima. Selen štiti stanice od oštećenja.

Smeđi pirinač često se preporučuje kao hranjivija alternativa jer sadrži više vitamina B skupine i vlakana. Kao cjelovita žitarica, smeđi pirinač zadržava sve dijelove zrna – mekinje, klicu i endosperm – te time i sve hranjive sastojke.

Kod bijele riže uklanjaju se mekinje i klica, čime se gubi većina vlakana, vitamina i minerala. Ostaje samo škrobni endosperm.

Iako je u umjerenim količinama siguran za konzumaciju, bijela riža donosi i određene rizike. Prirodno sadrži arsen, toksični element koji može izazvati mučninu i proljev. Količina arsena može se smanjiti i do 57 posto temeljitim pranjem riže prije kuhanja i kuhanjem u čistoj vodi.

Prekomjerna konzumacija bijele riže može dovesti do naglih skokova šećera i inzulina, što dugoročno povećava rizik od dijabetesa. Cjelovite žitarice poput smeđe riže bolje pomažu u održavanju tjelesne težine od rafiniranih.

Bijeli riža izuzetno je svestran i može se koristiti u mnogim slanim i slatkim jelima. Dodaje se wok jelima, supama i varivima od povrća ili služi kao jednostavan prilog. Odlična je podloga za obroke s nemasnim proteinima i povrćem.

Za doručak se može pomiješati s kajganom, začinskim biljem i povrćem. Također može zamijeniti ovsene pahuljice u toploj ili hladnoj kaši s voćem, orašastim plodovima i sjemenkama.

U desertima se koristi za pripremu sutlijaša, ljepljive riže s mangom ili slatke riže s kokosom.