Ljetni godišnji odmori su u najvećem zamahu, a većina putnika već je odavno rezervirala svoje aranžmane. Turisti s ovih prostora, uključujući i one iz Bosne i Hercegovine, najčešće nemaju veliku dilemu pri odabiru – uglavnom se odlučuju za Hrvatsku, Grčku ili Tursku. Ipak, posljednjih godina sve više onih koji se iz Turske vraćaju s osjećajem razočaranja.

Australijska travel blogerica Shayla, koja vodi profil Travels with Shayla, javno je iznijela svoje neugodno iskustvo.

Iako je, sudeći prema opisu, rezervirala luksuzni boravak u petozvjezdicanom resortu u blizini Alanje, njena ocjena bila je toliko loša da su je pojedini turski mediji optužili da namjerno šteti imidžu njihove zemlje.

Ovo su glavni razlozi njenog velikog nezadovoljstva i zašto tvrdi da se više nikada neće vratiti na tursku rivijeru.

Koncept all inclusive kao “zlatni kavez”

Prema njenom mišljenju, turski all inclusive hoteli predstavljaju svojevrsni “zlatni kavez”. Kompleksi su, kako kaže, dizajnirani tako da goste potpuno izoliraju od ostatka zemlje.

Kada kročite izvan hotela, nema šarmantnih uličica niti lokalnih kafića gdje možete popiti kafu s mještanima. Nađete se na prašnjavom autoputu okruženom desetinama gotovo identičnih, ogromnih betonskih hotela. Sve djeluje vještački i stvoreno isključivo da se od turista izvuče što više novca.

Veliko razočarenje gastronomijom

Kao zaljubljenica u dobru hranu, ističe da joj je upravo to bilo najveće razočaranje. Iako je ponuda na švedskom stolu bila raznovrsna, kvaliteta jela je, tvrdi, bila izuzetno loša.

Uočila je da se nepojedena hrana s ručka kasnije poslužuje za večeru.

Ono što je u podne predstavljalo suhu piletinu, navečer se pojavi kao piletina u paradajz sosu, a sljedećeg jutra završi u nekoj hladnoj salati. Sve je bilo bezukusno i pretjerano masno.

Dodala je i da su sokovi bili obični sirupi razrijeđeni vodom, dok je kafa iz aparata, prema njenim riječima, imala okus “tople vode s mirisom plastike”.

Neprijatnosti van hotelskog kompleksa

Budući da je dio odmora provela sama, a dio s prijateljicom, kaže da je neugodnosti doživljavala gotovo svaki put kad bi izašla iz hotela.

Ako samo bacite pogled na neki proizvod, prodavci postaju izuzetno nametljivi. Jedan muškarac me doslovno uhvatio za ruku i pokušao uvući u svoju radnju s kožnim jaknama. Kada sam mu odlučno rekla da me pusti, počeo je vikati na mene na turskom pred svima.

Navodi da se kao žena osjećala poput “hodajućeg novčanika”, ali i kao meta neprestanih dobacivanja.

Zapuštena plaža i krcati bazeni

Iako je hotel oglašavao “privatnu pješčanu plažu”, stvarnost je, tvrdi, bila potpuno drugačija. Pijesak je bio pomiješan s građevinskim šljunkom, a ležaljke postavljene toliko blizu da je imala osjećaj kako prostor dijeli s potpunim nepoznatim osobama.

Svuda su bili opušci i plastične čaše koje je vjetar raznosio jer osoblje nije stizalo čistiti za hiljadama gostiju. Na bazenu je bilo gotovo nemoguće pronaći slobodnu ležaljku ako ne ustanete već u šest ujutro i ne ostavite peškir.