Ahn je pao u ruke južnokorejskih vojnika za vrijeme rata, a zatim je četiri decenije proveo iza rešetaka jer nije želio da se odrekne svojih stavova. Slobodu je dobio 1995. godine.

Nakon prekretničkog samita između dvije Koreje 2000. godine, bivšim zarobljenicima je data mogućnost povratka na sjever, ali Ahn je izabrao da ostane u Južnoj Koreji.

“Nisam mogao da prihvatim da odem dok su američki vojnici još uvijek ovdje. Zato sam morao ostati i dalje iznositi svoje stavove”, kazao je Ahn.

“Da sam se vratio u Sjevernu Koreju, ne bi bilo kome da iznesem svoje mišljenje. Ne bi bilo sagovornika.”

Ahnova uvjerenja su sada blaža, a njegova konačna želja jeste da se vrati na sjever i provede posljednje dane sa svojim saborcima.

Ipak, brojni zahtjevi za uspostavljanje veze putem trećih lica u Kini i Rusiji nisu naišli na odziv.

Predsjednik Južne Koreje Lee Jae Myung je rekao da vlada neće stajati na putu takvom potezu, no s obzirom na zamrznute odnose, malo toga se može učiniti iz Seoula.

Ahn se suočio s mogućnošću da se nikada neće vratiti, pa je počeo da prihvata tu činjenicu.

“Postoje dva aspekta života – biološki i društveni. Moj društveni život je, kako vjerujem, već okončan”, izjavio je.

“Ako bih se sada vratio na sjever, izgledalo bi kao da bježim. Možda je bolje da ostanem ovdje i do kraja života posmatram preko granice prema saborcima.”