Nakon godina zategnutih odnosa s Briselom, nova mađarska administracija planira ubrzati integraciju u evropske tokove uvođenjem zajedničke valute do kraja decenije. Ipak, ekonomski analitičari upozoravaju da su rokovi prekratki, a privreda preslaba za tako zahtjevan korak.

Dugogodišnji premijer Viktor Orban ostavio je iza sebe usporenu ekonomiju i fiskalnu nestabilnost, ali bi pravilno vođen proces usvajanja eura mogao donijeti značajne benefite zemlji.

Ispunjavanje kriterija za ulazak u eurozonu predstavlja ogroman izazov za novu vladu premijera Petera Magyara, koja ima vrlo malo manevarskog prostora u planovima potrošnje i reformi, posebno usred aktuelne krize na Bliskom istoku, smatra Sili Tan iz Economist Intelligence Unita.

„Ne vjerujemo da će do uvođenja eura doći u narednih deset godina“, kazala je Tan za DW, ali je naglasila da je stranka Tisza izuzetno motivirana. Povratak Mađarske u glavne tokove Evropske unije bio je ključni dio izborne kampanje, a članstvo u eurozoni dodatno bi osnažilo tu novu poruku.

Zbog ograničenog vremena, Magyar poziva Bruxelles da odmrzne 17 milijardi eura sredstava koja su blokirana zbog Orbanovog demokratskog nazadovanja i problema sa vladavinom prava. Deset milijardi od tog iznosa mora se potrošiti prije roka u augustu.

Prema istraživanju iz 2025. godine, oko 75 odsto Mađara podržava uvođenje evropske valute, ali gotovo isti procenat smatra da zemlja još nije spremna za taj potez. Tisza se nada da će birači imati razumijevanja za predstojeće mjere štednje, koje će vjerovatno uključivati smanjenje potrošnje ili povećanje poreza.

„Ulazak do 2030. može izgledati ambiciozno, ali nije nemoguć“, izjavila je Julia Kiraly, bivša zamjenica guvernera centralne banke i profesorica na Mađarskoj akademiji nauka. „Najveći problem je ispuniti maastrihtske kriterije“, dodala je. Ti kriteriji definišu dozvoljeni nivo inflacije, duga, budžetskog deficita, kamatnih stopa i stabilnosti valute. Mađarska trenutno značajno zaostaje u tim fiskalnim zahtjevima.

Najteži zadatak biće drastično smanjenje državne potrošnje radi smanjenja deficita. Sili Tan smatra da je to nemoguće postići do 2030. godine. „Magyar je već najavio da će nastaviti Orbanovu fiskalno rasipničku politiku, uz ubrzano povećanje izdataka za odbranu kako bi se ispunili NATO ciljevi“, kazala je.

Međutim, već sama najava namjere da se uđe u eurozonu mogla bi Mađarskoj donijeti niz potencijalnih prednosti. Nakon objave zvanične kandidature, očekuje se veća stabilnost mađarske forinte, kao i niža inflacija i kamate.

Troškovi zaduživanja bi također trebali pasti, kako za državu tako i za cijelu ekonomiju, jer nadzor Evropske centralne banke pomaže stabilizaciji finansijskog sektora. Dugoročno, članstvo u eurozoni otklonilo bi valutni rizik i troškove transakcija – što je ključno za izvozno orijentisanu mađarsku privredu.

Najveći nedostatak bio bi gubitak samostalnosti u vođenju monetarne politike i smanjena mogućnost ublažavanja ekonomskih šokova. Ipak, zemlja bi tada imala pristup likvidnosti eurozone i mehanizmima pomoći u slučaju krize.

Međutim, nisu svi u Evropi oduševljeni ovim planovima. Slaba ekonomija i fiskalna pozicija Mađarske, kao i 16 godina institucionalnog nazadovanja, vjerovatno će izazvati oprez među članicama eurozone. One se dobro sjećaju dužničke krize u Grčkoj, koja se pokazala izuzetno zaraznom i skupom, što bi moglo otežati napredak Mađarske kada zatraži potrebnu saglasnost ostalih članica.

Također postoji bojazan da bi Mađarska mogla promijeniti smjer nakon sljedećih izbora 2030. godine i odustati od kandidature za euro, ili se vratiti na neliberalni kurs i postati destabilizirajući faktor unutar eurozone.

Stručnjaci ističu da se ne može isključiti da će, prije ili kasnije, sve članice EU pristupiti eurozoni u nastojanju da povećaju konkurentnost u odnosu na Sjedinjene Američke Države.