Obavještajni izvori Sjedinjenih Država potvrdili su za The New York Times da je Iran zadržao otprilike 70 posto svog raketnog arsenala te uspješno obnovio pristup 30 od 33 raketna objekta duž Hormuškog tjesnaca, odnosno 91 posto. Osim toga, obnovljeno je i oko 90 posto podzemnih skladišta i lansirnih rampi. Novi podaci ukazuju na to da je Washington vjerovatno uveliko precijenio štetu koju su napadi predvođeni SAD nanijeli iranskom raketnom arsenalu od 28. februara, a podcijenio iransku sposobnost brze obnove vojnih objekata. Uništenje iranskih raketa bilo je jedan od glavnih prioriteta američkih snaga tokom napada na tu zemlju.

Iranske oružane snage u velikoj mjeri se oslanjaju na balističke i krstareće rakete kao strateški odvraćajući faktor protiv zapadnih napada. One im pružaju asimetrično sredstvo za suprotstavljanje ogromnoj američkoj i savezničkoj vazdušnoj i raketnoj moći, vrijednoj stotine milijardi dolara, koja je raspoređena protiv iranskih snaga na Bliskom istoku. Iran se, također, uveliko oslanjao na podršku Sjeverne Koreje ne samo za razvoj svog raketnog arsenala, koji se modernizira i širi više od četiri decenije, već i za izgradnju opsežnih podzemnih utvrđenja. Te višespratne raketne baze, izvještava se, povezane su željeznicom stotinama metara pod zemljom, što omogućava prebacivanje snaga i projektila relativno sigurno od američkih ili savezničkih napada.

Važnost uništenja iranskog raketnog arsenala i pripadajućih podzemnih objekata naglo je porasla tokom sukoba, jer su se američke i savezničke zalihe protivbalističkih projektila brzo iscrpljivale, a mreža radara protivvazdušne odbrane širom Bliskog istoka ubrzano je uništavana. Izraelski list Haaretz krajem marta potvrdio je da osam od deset iranskih projektila lansiranih na izraelske ciljeve dolazi do mete, nakon sve više izvještaja i snimaka koji ukazuju na neuspjehe izraelske i američke protivraketne odbrane. Izvještaj je naglasio da se uspješnost iranskih raketnih udara nastavila poboljšavati kako je protivvazdušna odbrana postajala sve opterećenija. Snimci koji pokazuju višestruke neuspjehe sistema Patriot na prednjim položajima dodatno su učvrstili uvjerenje da je uništenje arsenala na zemlji jedini način da SAD i njihovi strateški partneri ostvare vojni uspjeh.

Dok je iranski raketni arsenal ostao uglavnom netaknut, američki arsenali oružja namijenjenog uništavanju iranskih raketnih baza i lansirnih rampi iscrpljeni su mnogo brže. Procjena Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz kraja aprila navodi da su intenzivne borbene operacije iscrpile zapanjujući dio najnaprednijeg američkog oružja, uključujući projektile Preciznog udara (PrSM), presretače Patriot, THAAD, SM-3 i SM-6 te krstareće rakete Tomahawk. Zalihe projektila PrSM, koji su prvi put korišteni u sukobu, između ostalog za udare na iranske raketne položaje, sredinom aprila potvrđeno je da su gotovo potpuno iscrpljene.

Arsenal penetrativnih bombi GBU-57, koje se koriste za probijanje teško utvrđenih podzemnih objekata, također je gotovo potpuno iscrpljen. Američko ratno vazduhoplovstvo ušlo je u rat s već smanjenim zalihama, nakon što je 14 bombi već korišteno protiv Irana u junu 2025. S obzirom na to da svaka bomba košta preko 370 miliona dolara, GBU-57 nikada nije proizveden u velikim količinama.

Istovremeno iscrpljivanje američkih arsenala i teška oštećenja velikih baza pokrenula su ozbiljna pitanja o sposobnosti američkih oružanih snaga da ostvare svoje ciljeve ili upravljaju eskalacijom s Iranom u budućnosti. Činjenica da su američki arsenali znatno više iscrpljeni od iranskih ostaje vodeći razlog za zabrinutost, posebno imajući u vidu da se SAD oslanja na svoje arsenale za suprotstavljanje više neprijatelja poput Kine, Rusije i Sjeverne Koreje, dok je iranski arsenal razvijen prvenstveno kao odgovor na SAD, Izrael i njihove regionalne strateške partnere poput Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.