Mladi Nijemci ginu u Ukrajini: “Nemaju pojma u šta se upuštaju”
Podijeli vijest
Njemački dobrovoljci u ukrajinskom ratu
Dok sukob u Ukrajini ne jenjava, sve više mladih Nijemaca odlučuje se dobrovoljno pridružiti borbama. Unatoč opasnostima i izazovima s kojima se suočavaju, kao i činjenici da ih ukrajinska vojska ne prihvata uvijek, oni ne odustaju od svoje namjere da se bore protiv Rusije. Neki od njih žele zaštititi Evropu, dok drugi traže uzbuđenje, ali realnost je da ukrajinska vojska ne prima sve koji su zainteresovani, kako prenosi Dojče vele (DW).
Brutalna stvarnost u dijelovima Ukrajine uključuje tenkove u pokretu, vojne konvoje, uništene zgrade, neprestane sirene za uzbunu i napade dronovima. Većini mladih ljudi u Njemačkoj ideja o dobrovoljnom odlasku na ratište je nezamisliva. Međutim, postoje i oni koji žele stati u redove ukrajinske vojske kako bi pružili podršku u borbi protiv Rusije.
Osamnaestogodišnji Noa iz Darmštata, koji je nedavno završio stručnu maturu za IT tehničara, razvija aplikacije za izračunavanje putanja granata i upravlja civilnim dronovima u slobodno vrijeme. Njegova želja je da se pridruži ukrajinskoj jedinici za bespilotne letjelice.
Noa je za Y-Kollektiv izjavio: “Radije bih se priključio jedinici za dronove jer mi je to područje već donekle poznato”.
Svjestan je da vojni angažman u Ukrajini podrazumijeva i oduzimanje života.
“To se radi, koliko god to brutalno ili cinično zvučalo, zbog višeg cilja – kako bi se očuvao svjetski demokratski poredak”, objašnjava Noa.
Iskustva boraca na prvoj liniji
Franko, dvadesetpetogodišnjak, već aktivno učestvuje u borbama u Ukrajini kao dobrovoljac. Iako je prvobitno želio pružiti humanitarnu pomoć, brzo je shvatio da Ukrajini nedostaju vojnici, a ne zanatlije. Ovaj obučeni majstor za krovove već dvije godine ratuje na frontu. Od njegovih saboraca s kojima je stigao u Ukrajinu, danas više niko ne učestvuje u borbama.
Franko navodi: “Petorica su poginula, ostali su teško ranjeni. Svi su bili iz Evrope”.
Tačan broj njemačkih dobrovoljaca koji se trenutno bore u Ukrajini nije poznat. Prema procjenama ukrajinskih vlasti, vjeruje se da se radi o nekoliko stotina ljudi. Zainteresovani se mogu prijaviti online, na primjer putem Međunarodne legije za odbranu Ukrajine ili specijalne jedinice Azov International Battalion.
Franko izražava oprez u vezi s osamnaestogodišnjacima koji se dobrovoljno prijavljuju za rovovsko ratovanje:
“Naravno da ima onih koji nemaju pojma u šta ulaze. Zato im se otvoreno kaže: ovdje možeš da izgubiš život, jer ovo nije kamp za obuku.”
Zbog konstantne opasnosti od zračnih napada, jedinica u kojoj se nalazi smještena je na tajnoj lokaciji u blizini razrušenog Harkova, grada koji je udaljen samo 30 kilometara od ruske linije fronta i gdje su napadi dronovima gotovo svakodnevni. Ipak, do grada se još uvijek može doći vozom.
Motivacija i realnost rata
Dvadesetogodišnji vojnik sa nadimkom “Lefti” također se bori na frontu kod Harkova. Nadimak je dobio jer, kako kaže, lijevom rukom puca gotovo jednako dobro kao i desnom. Njegov otac i djed također su bili vojnici.
“Lefti” je stigao u Ukrajinu sa 18 godina, odmah nakon završetka srednje škole.
“Svi ti zločini koji su se tamo dogodili bili su za mene neprihvatljivi, naročito na evropskom tlu”, objašnjava.
Susret s njim i njegovim saborcem Stratom, koji je norveškog i švicarskog porijekla, organizovan je na parkingu u blizini fronta.
Za “Leftija” rat u Ukrajini predstavlja napad na demokratiju koju treba braniti. On ne želi dopustiti da još više ljudi padne pod ruski uticaj, ali priznaje da ga djelomično pokreće i želja za avanturom.
“Uvijek ima i dobrih trenutaka, naročito poslije misije – uspomena i priča koje nosiš sa sobom. Sve je dobro dok god niko ne pogine.”
“Koliko god to glupo zvučalo, ponekad se osjećam kao da sam u video-igri, ali istovremeno si stalno suočen s blizinom smrti”, kaže “Lefti”.
Na ratištu vojnici neprestano ginu. Ukrajina ne objavljuje podatke o broju poginulih ukrajinskih vojnika. Predsjednik Volodymyr Zelenskyy je u februaru, u intervjuu s novinarom Pirsom Morganom, izjavio da je poginulo 45.100 vojnika, a oko 390.000 je ranjeno. Ove brojke nisu nezavisno potvrđene, a vojni stručnjaci smatraju da bi stvarni gubici mogli biti znatno veći.
Odbijanje i alternativni putevi
Poput “Leftija”, i Noa iz Darmštata je sa 18 godina otputovao u Ukrajinu, bez znanja svojih roditelja. U Kijevu se sastao s regruterom jedinice Azov International. Iako se puk Azov smatra elitnom jedinicom, u prošlosti je bio kontroverzan zbog veza s krajnjom desnicom, od koje se danas, prema vlastitim tvrdnjama, jasno distancira.
Međutim, ne primaju svakoga ko želi ratovati. Nakon razgovora, Noa je odbijen. Regruter mu je rekao da je još uvijek prerano.
“Ja sada razgovaram s djetetom, a ne s vojnikom”, izjavio je regruter za Y-Kollektiv.
Unatoč razočaranju, Noa ne odustaje i razmišlja o drugim načinima na koje bi mogao pomoći Ukrajini, poput rada u ukrajinskoj industriji naoružanja.
