Anaïs de Vos imala je 27 godina kada je u julu 2011. došla na razgovor za posao u francusko Ministarstvo kulture u Parisu, ne sluteći da će tek osam godina kasnije od policije saznati šta se, prema tvrdnjama istražitelja, zapravo dogodilo tokom tog susreta. Razgovor je vodio visoki državni službenik Christian Nègre. Iako Anaïs inače nije pila kafu, iz pristojnosti je prihvatila šoljicu koju joj je ponudio. Nègre ju je lično pripremio, ali kafa je imala loš okus, zbog čega je popila samo polovinu.

Anaïs je danas jedna od gotovo 250 žena koje vjeruju da ih je Nègre između 2009. i 2018. godine drogirao diureticima kako bi ih natjerao da mokre pred njim. Razgovor za posao počeo je u uredu, ali je Nègre nakon nekoliko minuta predložio da izađu u šetnju. Dok su prolazili pariškim ulicama, Anaïs je iznenada osjetila snažan i nekontrolisan nagon za mokrenjem. Kazala mu je da hitno mora pronaći toalet. Prema njenim riječima, Nègre ju je pogledao direktno u oči i pitao mora li “piškiti”. Način na koji ju je gledao učinio joj se čudnim i gotovo likujućim, a kazala je da se zbog njegovog pitanja osjećala poput djeteta.

Završila je u kafiću, ali nije stigla do toaleta

Anaïs tvrdi da ju je Nègre usmjerio prema vratima skladišta ispod mosta na Seni i rekao joj da tamo može obaviti nuždu. Osjetila je da situacija postaje opasna i insistirala da nastave dalje. Stigli su do Louvrea, ali se ulazak u toalet plaćao jedan euro, dok je Anaïs svoju torbicu ostavila u ministarstvu. Nègre joj je rekao da ni on nema gotovine.

U bolovima i očajnički tražeći toalet, pronašla je kafić u kojem su joj dozvolili da ga koristi. Međutim, dok mu se približavala, izgubila je kontrolu i pomokrila se u odjeću. Kasnije je kazala da joj je jedina utjeha bila to što se sve dogodilo izvan Nègreovog vidokruga. Nakon tri sata provedena s njim osjećala se ošamućeno, potpuno slabo i iscrpljeno, a više nije osjećala ni noge. Posao nije dobila. Iskustvo joj je narušilo samopouzdanje pa je narednih godina birala manje ambiciozne poslove.

Policija joj se javila osam godina kasnije

Godine 2019. dobila je pismo policije. Tokom sastanka saznala je da je smatraju jednom od gotovo 200 žena koje je Nègre navodno drogirao tokom razgovora za posao. Anaïs je kazala da je bila šokirana, ali joj je istovremeno bilo drago što je konačno saznala da se tog dana zaista nešto dogodilo.

U međuvremenu su se pojavile desetine drugih navodnih žrtava, pa se njihov broj približio 250. Policija vjeruje da je Nègre koristio diuretike, lijekove koji povećavaju izlučivanje urina. Istražitelji su do Anaïs i drugih žena došli zahvaljujući tabeli pronađenoj na Nègreovom računaru pod nazivom “Eksperimenti P”. U dokumentu su bili zabilježeni vrijeme dolaska žena na razgovor, trenutak kada im je dat diuretik, koliko im je vremena trebalo da zatraže odlazak u toalet, kao i podatak o tome kakvo su donje rublje nosile.

Istraga počela nakon što ga je kolega uhvatio

Istraga protiv Nègrea pokrenuta je u junu 2018. godine, nakon što ga je kolega uhvatio kako fotografiše ženu ispod stola. Prvo je suspendovan, a 2019. godine dobio je otkaz. Tužioci su naveli da je tokom istrage priznao kako je ženama “nametao ponižavajuće situacije”.

Među ženama čije je podatke bilježio bila je i Marie-Hélène Brice, s kojom je razgovarao 2016. godine u Strasbourgu. I njoj je tokom razgovora predložio šetnju, ovog puta uz kanal. Ubrzo je osjetila neizdrživu potrebu za mokrenjem. Nègre joj je kazao da u blizini postoji javni toalet, ali kada su stigli na mjesto na koje ju je odveo, toaleta nije bilo. Marie-Hélène je opisala da je počela osjećati toliko snažne bolove da je problijedjela i da su joj suze tekle niz lice. Na kraju nije imala drugog izbora nego mokriti u javnosti. Nègre joj je ponudio da je zakloni svojom jaknom. Ona tvrdi da joj je bilo izuzetno neugodno i da on tokom svega nije skidao pogled s nje. Godinama je osjećala sram zbog onoga što joj se dogodilo, sve dok je nije kontaktirala policija.

Žrtva tvrdi da ima trajne zdravstvene posljedice

Marie-Hélène kaže da, osim psihičkih trauma, ima i trajne probleme s mokraćnim putevima. Ono što joj se dogodilo opisuje kao napad i trovanje te smatra da je riječ o seksualnom napadu. Pitanje hemijskog podčinjavanja, odnosno korištenja droga radi uspostavljanja kontrole nad drugom osobom, posljednjih je godina u Francuskoj dodatno aktualizirala zastupnica Sandrine Josso.

Ona je postala aktivistica nakon što je jedan senator proglašen krivim jer joj je stavio ecstasy u piće. Josso tvrdi da država nije učinila dovoljno kako bi zaštitila žene. Ove godine pokrenut je pilot-program koji ženama omogućava testiranje uzoraka krvi, urina ili kose bez prethodnog podnošenja prijave. Profesor Jean-Claude Alvarez, koji vodi program, korištenje diuretika na način opisan u ovom slučaju nazvao je vrlo neobičnim. Kazao je da tokom 26 godina karijere toksikologa nije vidio ništa slično.

Nègre čeka suđenje

Od događaja koji je opisala Anaïs prošlo je 15 godina, a sedam godina prošlo je otkako je razgovarala s policijom. Kaže da je frustrirana zbog sporosti postupka. Christian Nègre, koji je sada u šezdesetim godinama, nalazi se pod službenom istragom zbog drogiranja, narušavanja privatnosti i seksualnog napada te čeka suđenje. Njegov advokat odbio je komentarisati slučaj za BBC.

Anaïs, koja danas ima 42 godine, kaže da je uznemirena i ljuta zbog načina na koji se prema njima postupa. Marie-Hélène dugotrajno čekanje naziva “sekundarnom viktimizacijom”. Iz UN Women poručili su da vlasti moraju učiniti više jer kašnjenja u ovakvim slučajevima uništavaju živote žena. Francuska policija i vlada nisu odgovorile na kritike.

Marie-Hélène kaže da je dugo šutjela, ali da više ne osjeća sram niti smatra da se treba skrivati jer je ona žrtva. Smatra da je važno javno govoriti o tome jer je upravo to pomoglo drugim žrtvama da se prepoznaju i podnesu prijave te da je u današnjem svijetu nužno govoriti o seksualnom nasilju.