Skupštini Crne Gore dostavljen je prijedlog za razrješenje Andrije Mandića s pozicije predsjednika parlamenta, a potpisalo ga je 35 poslanika iz redova opozicije, dijela vladajućih i nezavisnih. Kako se navodi, Mandić je svojim postupcima ugrozio ugled institucije i međunarodni kredibilitet zemlje.

Direktan povod za pokretanje inicijative jeste njegovo javno izražavanje saučešća nakon smrti Ratka Mladića, koji je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Najviše potpisa, njih 16, dolazi iz Demokratske partije socijalista (DPS), među kojima su Andrija Nikolić, Danijel Živković, Nermin Abdić, Oscar Huter, Aleksandra Vuković-Kuč, Ivan Vuković, Jevto Eraković, Abaz Dizdarević, Sonja Popović, Nikola Milović, Zoja Bojanić-Lalović, Nikola Rakočević, Mihailo Anđušić, Aleksandra Despotović, Elvir Zvrko i Nela Savković-Vukčević.

Bošnjačka stranka (BS) podržala je inicijativu sa šest potpisa, a među potpisnicima su Amer Smailović, Kenana Strujić-Harbić, Mirsad Nurković, Edina Dešić, Jasmin Ćorović i Adel Omeragić. Četiri potpisa stigla su iz Građanskog pokreta URA, a potpisali su ih Zoran Mikić, Dritan Abazović, Milena Vuković i Mileta Radovanić.

Iz Evropskog saveza potpisnici su Boris Mugoša, Branislav Nenezić i Nikola Zirojević, dok su inicijativu podržali i Adrijan Vuksanović i Mehmed Zenka iz Demokratske unije Albanaca i Hrvatske građanske inicijative. Uz njih, potpise su dali i nezavisni poslanici Nikola Janović i Miodrag Laković, te Artan Čobi i Ilir Čapuni iz Albanskog foruma.

U obrazloženju prijedloga ističe se da funkcija predsjednika Skupštine nosi posebnu političku i institucionalnu odgovornost, te obavezu čuvanja ugleda parlamenta i integriteta predstavničkog doma svih građana. Izražavanje pijeteta prema osobi pravosnažno osuđenoj za genocid u Srebrenici, kako se navodi, nespojivo je s odgovornošću koju nosi predsjednik parlamenta države koja mora poštivati presude međunarodnih sudova, njegovati kulturu sjećanja i doprinositi pomirenju i dobrosusjedskim odnosima.

Podnosioci inicijative naglašavaju da činjenica što je Mandić uputio saučešće u lično i partijsko ime ne umanjuje njegovu institucionalnu odgovornost, jer istovremeno obnaša funkciju predsjednika Skupštine. Posebno se skreće pažnja na reakcije evropskih partnera Crne Gore, pri čemu je Evropska komisija poručila da veličanje ratnih zločinaca nije u skladu s evropskim vrijednostima, a hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova ocijenilo je Mandićevo izražavanje saučešća neprihvatljivim i protivnim vrijednostima EU.

Kada postupci predsjednika parlamenta jedne države kandidata izazovu ovakve reakcije institucija EU i susjedne države članice, to se, smatraju podnosioci, više ne može tumačiti kao pitanje ličnih ili partijskih uvjerenja. Riječ je, kako ističu, o političkoj odgovornosti za ugled parlamenta i posljedice koje djelovanje njegovog čelnika može imati na državne interese i evropski put Crne Gore.

U prijedlogu se također tvrdi da posljednji slučaj nije izolovan, nego predstavlja nastavak načina obavljanja funkcije zbog kojeg je pitanje Mandićeve političke odgovornosti već dva puta pokretano u aktuelnom sazivu. Kao primjere navode probleme u radu parlamenta i njegovoj kontrolnoj funkciji, odnos prema državnim praznicima i simbolima Crne Gore, te korištenje funkcije za promociju političkih i ideoloških stavova.

Posebno se kritikuje način na koji je usvojen Zakon o oružju i municiji, vraćen na dnevni red 31. jula neposredno pred ponoć i usvojen pred istek redovnog zasijedanja. Također se ukazuje na izostanak čestitke povodom Dana nezavisnosti 21. maja i organizaciju pojedinih manifestacija pod pokroviteljstvom Skupštine.

U obrazloženju se naglašava da Crna Gora ulazi u odlučujuću fazu evropskih integracija i da članstvo u EU, osim tehničkih uslova, podrazumijeva posvećenost evropskim vrijednostima, suočavanje s prošlošću, poštivanje presuda međunarodnih sudova i dobrosusjedske odnose. Smatra se da je posljednjim postupkom predsjednika Skupštine pređena granica nakon koje se pitanje njegove odgovornosti ne može relativizovati potrebom očuvanja parlamentarne većine ili političke stabilnosti.

Na kraju se zaključuje da Mandić, zbog načina obavljanja funkcije i postupka povodom Mladićeve smrti, nema politički i institucionalni kredibilitet neophodan za obavljanje funkcije predsjednika Skupštine, te se pozivaju svi poslanici da podrže njegovu smjenu.