Jedan od preživjelih u osujećenom pokušaju državnog udara u Turskoj 2016. godine već deceniju nosi 20 gelera u tijelu nakon što je pogođen iz helikopterske vatre ispred predsjedničkog kompleksa u Ankari.

Abdurrahman Kafkas (33) nalazio se kod brata u glavnom gradu kada su stigle vijesti o puču koji je izvela teroristička organizacija FETO.

Braća su prvo otišla do sjedišta vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK Parti), a zatim su se pridružila masi koja je krenula prema predsjedničkom kompleksu kako bi se suprotstavila tenkovima.

Kafkas je opisao kako je osjetio neobičnu atmosferu, drugačiju od uobičajene.

Dodao je kako se činilo da su se svi unaprijed dogovorili, bez obzira na starost ili pol, te su zajedno potrčali prema kompleksu.

Iako ih je policija upozorila da ulaze u opasnu zonu, masa se nije zaustavila.

Oko 00:45 po lokalnom vremenu stigli su do oklopnih vozila, mašući turskim zastavama i uzvikujući parole, dok su vojnici pucali u zrak da ih rasteraju.

Dok je snimao mobilnim telefonom, Kafkas je primijetio da je helikopter otvorio vatru na okupljene građane.

Buka i pritisak bili su toliko snažni da je imao osjećaj kako mu se organi pomjeraju prema dolje.

U početku nije shvatio da je ranjen, ali je ubrzo izgubio osjećaj u nogama i uočio krv dok je pokušavao koristiti telefon.

Drugi građanin je Kafkasovom majicom pritisnuo veliku ranu na lijevoj nozi i odnio ga na sigurno, a potom su ga vozači prevezli u bolnicu.

Ljekari su pronašli 22 gelera u njegovom tijelu; dva su izvađena iz stopala kako bi mogao hodati, dok je 20 ostalo u tijelu.

Kafkas, koji danas živi u Bursi, te gelere smatra medaljama časti i ne žali se na svoje stanje, imajući u vidu one koji su poginuli ili teže stradali.

Bol te noći, kaže, još uvijek je svježa za sve koji su je doživjeli, kao da se dogodila jučer.

Dodaje kako mu je drago što je preživio.

Frakcija turske vojske povezana s FETO-om pokušala je 15. jula 2016. preuzeti vlast koristeći tenkove, borbene avione i helikoptere protiv civila i državnih institucija, pri čemu je poginulo 253 osobe, a hiljade ranjeno.

Kafkas danas svoju priču prenosi mlađim generacijama, naglašavajući da ti događaji nisu samo dokumentarni prizori, već da su preživjeli živi svjedoci istorije.

Poručuje kako je cilj ići naprijed, učeći iz prošlosti.