Kanton Sarajevo osigurao je 17.500 pojedinačnih dijagnostičkih pregleda za svoje građane, pokrivajući 17 vrsta najtraženijih pretraga koje javne ustanove ne mogu obaviti u roku od 90 dana. Ova inicijativa, koju je pokrenuo kantonalni Zavod zdravstvenog osiguranja uz podršku resornog ministarstva, finansira se sa 3,5 miliona KM, a cilj je smanjenje dugih lista čekanja.

Pacijenti koji čekaju na dijagnostiku duže od tri mjeseca sada mogu te usluge obaviti u privatnim zdravstvenim ustanovama koje imaju ugovor sa Zavodom, bez ikakvih dodatnih troškova. Procedura je jasna: potreban je specijalistički nalaz, potvrda da javna ustanova ne može pružiti uslugu u roku od 90 dana, a zatim se podnosi zahtjev Zavodu. Nakon pregleda dokumentacije, Zavod izdaje saglasnost i određuje tačno u kojoj će se privatnoj ustanovi obaviti pregled.

Građani nemaju mogućnost izbora privatne ustanove – Zavod to određuje kompjuterski kako bi se spriječile eventualne malverzacije. Izdata saglasnost vrijedi 30 dana, što znači da pacijenti moraju u tom roku obaviti pregled. Na taj način, kako ističu iz Zavoda, skraćuje se period čekanja i smanjuje pritisak na javni zdravstveni sistem.

Iako građani pozdravljaju ovu odluku, mnogi ističu da su mjeseci čekanja postali svakodnevica. Jedna građanka kaže da je dobro ako će pomoći, dok drugi naglašavaju da se nalazi čekaju mjesecima. Pojedini smatraju da je pohvalno što se nešto konačno poduzima, ali i da ne bi trebalo biti potrebe za ovakvim čekanjima.

Ministar zdravstva Kantona Sarajevo, Enis Hasanović, ističe da je nedostatak kadra glavni uzrok dugih lista čekanja. Prioritet ministarstva je slanje ljekara na specijalizacije, ali pacijenti ne smiju biti taoci sistema dok se ne obezbijedi dovoljan broj stručnjaka. Efekti ulaganja u specijalizacije bit će vidljivi tek za četiri do šest godina, koliko traje specijalizacija.

Ljekarska komora Kantona Sarajevo podržava ovaj potez, ali upozorava da je problem lista čekanja složeniji. Predsjednik komore, dr. Amir Ćehajić, naglašava važnost trijaže – odvajanja zaista bolesnih od onih koji to nisu. Također, postavlja pitanje da li je univerzalni rok od 90 dana adekvatan za sve pacijente, sugerirajući da neki slučajevi zahtijevaju hitniju reakciju, možda čak i u roku od devet dana.

Iako još uvijek ne postoje precizni podaci o tome koliko građani čekaju na pojedine usluge, sporazum između Zavoda i privatnih ustanova nesumnjivo će doprinijeti kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti.