Poljoprivrednici u Semberiji suočeni su s novim udarom na njihove usjeve, posebno na plantažama duhana. Ekstremna suša smanjila je prinose za gotovo polovinu, a na nekim parcelama rod je potpuno propao. Uz to, troškovi proizvodnje neprestano rastu, dok otkupna cijena ostaje ispod ulaganja, a manjak radne snage dodatno otežava situaciju.

Ovogodišnji rod duhana pretrpio je ogromnu štetu zbog suše. Na poljima u Semberiji biljke su izgorjele prije nego što su donekle sazrele, listovi su sprženi, a prinosi su drastično smanjeni, ostavljajući proizvođače bez očekivane zarade.

„Sadnja duhana košta nas oko 1.000 maraka po dunumu, što je izuzetno skupo. Duhan se prodaje po prosječnoj cijeni od sedam maraka, što jedva pokriva troškove. Radnici za berbu i sušenje uzmu 600 do 700 maraka, a plin za sušaru košta 400 maraka, što ukupno iznosi 1.100 maraka. Ove godine, zbog suše, u sušari će biti samo oko 300 kilograma duhana“, ističe poljoprivrednik Jovica Savić.

Prve isporuke duhana na otkup očekuju se za nekoliko dana. Iako su planovi bili optimistični, vremenski uvjeti ove godine već su poremetili sve kalkulacije.

„Naši planovi obično se temelje na prinosu od 1.400 do 1.500 kilograma po hektaru, i bili smo uvjereni da ćemo to ostvariti. I dalje vjerujem da će u Posavini biti dobro, ali u Semberiji neće. Iako još nije kasno, najavljuju se dugotrajne vrućine i suša, pa nema razloga za optimizam. Očekivali smo 300 tona, a nadam se da ćemo prijeći barem 200“, rekao je direktor AD Duhan Čedomir Gotovčević.

Kako bi zadržao kooperante, čiji broj se stalno smanjuje, organizator proizvodnje ponovno je podigao otkupnu cijenu duhana. Međutim, s obzirom na rast troškova, to još uvijek nije dovoljno za isplativost. Danas ovu proizvodnju održava samo tradicija.

„Nekada je duhan bio isplativ. Bolje je bilo raditi duhan nego da cijela obitelj ode u inostranstvo. Mi smo sadili duhan od 1981. do 90-ih, i znali smo od jedne godine zaraditi za stan ili auto. Imali smo novaca za trošenje, a sada toga nema“, prisjeća se Savić.

Duhan je otkupljen, prerađen i spreman za tržište, ali kupaca nema. Nakon pet godina stabilne prodaje, prošlogodišnji rod još uvijek čeka svog kupca. U AD Duhan priznaju da takav scenarij nisu predvidjeli.

„Naši dugogodišnji kupci kažu da imaju pristup jeftinijem duhanu iz Azije, poput Azerbejdžana, Irana i Pakistana. Iako je domaći duhan kvalitetniji, tvornicama je najvažnija niska cijena sirovine“, objašnjava Gotovčević.

Potpora za ovu proizvodnju gotovo da ne postoji. Loša agrarna politika i nedovoljna zaštita domaćih proizvođača tjeraju mnoge na ilegalno tržište.

Paradoksalno, upravo „prodaja ispod ruke“, gdje se duhan prodaje i do četiri puta skuplje nego legalno, održava ovu proizvodnju. Istovremeno, procjenjuje se da je legalno tržište duhana u posljednjih deset godina palo za više od 60 posto, što uzrokuje velike gubitke u državnom proračunu.