Turski odbrambeni sektor predstavio je svoj prvi interkontinentalni balistički projektil nazvan Yildirimhan, koji bi trebao značajno unaprijediti dugometne udarne sposobnosti zemlje, ali i NATO saveza. Projektil ima procijenjeni domet od oko 6.000 kilometara, što ga svrstava na granicu između intermedijarnih i interkontinentalnih balističkih projektila, a navodno može postići brzinu veću od 20 Maha. Koristi konfiguraciju sa četiri motora i tečno gorivo na bazi dušik-tetroksida. Ovo predstavljanje dolazi u vrijeme kada više članica NATO saveza radi na jačanju svojih raketnih i dronovskih kapaciteta usmjerenih protiv Rusije, pri čemu je Francuska najavila vlastiti program strateškog intermedijarnog balističkog projektila, dok zemlje istočne Evrope ubrzano nabavljaju američke ATACMS i južnokorejske Chunmoo sisteme.

Razvoj turskih dugometnih balističkih projektila posebno je zanimljiv jer je Turska, uz Izrael, jedna od samo dvije bliskoistočne države koje su dobile značajnu podršku Zapada u tome. Za razliku od njih, Iran i Sirija su bili podvrgnuti opsežnim zapadnim ekonomskim sankcijama zbog razvoja vlastitih raketnih odvraćajućih sredstava. Ovo naglašava ključnu ulogu Turske u zaštiti širih interesa NATO saveza kako na Bliskom istoku, tako i u istočnoj Evropi, pri čemu se očekuje da će njen raketni arsenal biti prvenstveno usmjeren na Rusiju. Turska ima među najnižim troškovima rada u NATO-u, što joj je omogućilo da postane veliki izvoznik odbrambenih proizvoda drugim članicama, uključujući dugometne udarne dronove. Predstavljanje Yildirimhana otvorilo je značajnu mogućnost da se ovaj projektil, ili njegove buduće verzije kraćeg dometa, ponude drugim članicama NATO saveza.

Yildirimhan se ne smatra posebno naprednim tipom projektila, jer upotreba tečnog goriva rezultira dugim vremenom lansiranja, što ga čini ranjivim na napad. Svi ostali proizvođači intermedijarnih balističkih projektila odavno su prešli na dizajn sa čvrstim gorivom. Turskoj bi u razvoju mogli pomoći članice NATO saveza, posebno Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje imaju veliko iskustvo u razvoju ovakvih projektila za svoje nuklearne podmornice. Relativno nerazvijeno stanje turskog odbrambenog sektora i šire industrijske baze vjerovatno će dovesti do poteškoća u razvoju naprednog dugometnog balističkog projektila bez podrške.