Žene koje se bore s onkološkim i hroničnim bolestima često su prepuštene same sebi, suočene s izolacijom i nerazumijevanjem okoline. Njihove svakodnevne potrebe ostaju neprimijećene.

Hasnija iz Kalesije, koja je prije dvije godine dobila dijagnozu karcinoma, morala je pronaći novu snagu. Dani su joj se pretvorili u niz bolničkih tretmana, terapija i pregleda. Unatoč neizvjesnosti, odlučila se hrabro suočiti s bolešću i pridružila se udruženju “Nijemi krik” kako bi vratila radost u život.

Svakog četvrtka, kaže Hasnija, održavaju se radionice šivenja. Tim danima se sve iskreno vesele – smiju se, druže i na dva sata zaboravljaju na bolest i svakodnevne brige.

Njezina sudbina nije usamljena. Mnoge žene s teškim dijagnozama ostaju nevidljive za društvo. Nakon završetka liječenja, prepuštene su same sebi, bez prilika za druženje i podršku koja bi im pomogla da makar nakratko pobjegnu od tereta bolesti.

Udruženje “Nijemi krik” iz Kalesija, osnovano 2013. godine, ima za cilj pomoći ženama oboljelim od raka i malignih oboljenja. Kroz projekt “Radom pobjeđujemo bolest”, koji finansira Evropska unija putem Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD3), organizuju kreativne radionice šivenja, druženja i međusobnu podršku. Tu žene nisu definirane svojom dijagnozom – one su prijateljice, mentorice i podrška jedna drugoj.

Nezira, još jedna članica udruženja, godinama se nosi sa srčanim problemima, dijabetesom, astmom i reumatoidnim artritisom. Na radionicama šivenja pronalazi ono što joj je najpotrebnije – osjećaj pripadnosti. Kaže da je sretna što postoje ovakve aktivnosti, jer im pružaju snagu i nadu, te pokazuju da bolest nije kraj.

Senada Aščić, predstavnica udruženja, ističe da okupljaju više od 70 žena oboljelih od karcinoma i drugih hroničnih bolesti. Na edukacije redovno dolazi oko 30 žena, dok ostale, zbog teških terapija, ne mogu prisustvovati. Društvo često ne prepoznaje njihove potrebe, zato su ovakvi projekti ključni – ženama na margini pokazuju da su ravnopravne i aktivne članice zajednice.

Dva sata sedmično možda nekome ne znače mnogo, ali za Hasniju, Neziru i desetine drugih žena to je predah od bolesti, mjesto gdje se dijele osmijesi umjesto briga i gdje se vraća osjećaj da nisu same. Kako kažu, najveća pomoć nije uvijek lijek, već ruka podrške, razgovor i spoznaja da život, uprkos svemu, i dalje ima lijepe trenutke.

ReLOaD3 program u Bosni i Hercegovini finansira Evropska unija, a provodi ga Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u partnerstvu s 14 općina i gradova, među kojima je i Općina Kalesija.