Opasnost pod zemljom

Smrtonosna ljepota: Pećina kristala u Meksiku gdje boravak duži od 15 minuta može biti koban

Smrtonosna ljepota: Pećina kristala u Meksiku gdje boravak duži od 15 minuta može biti koban

prije 2 sata
Čovjek u narandžastoj jakni stoji u prostranoj ledenoj pećini, gledajući u fascinantne plave i crne ledene formacije na stropu i zidovima. Pod je prekriven snijegom i ledom, a na nekim mjestima vidi se odraz svjetlosti.
Podijeli vijest:

Duboko u planini Sierra de Naica u meksičkoj državi Chihuahua skriva se jedno od najneobičnijih prirodnih fenomena na planeti. Riječ je o Pećini kristala, prostoru ispunjenom ogromnim mliječno-bijelim kristalima gipsa koji su rasli milione godina, a koji predstavlja smrtonosnu opasnost za svakog ko se usudi ući unutra.

Rudari su 2000. godine, dok su tragali za novim nalazištima rude, otkrili ovaj spektakularni prizor koji podsjeća na scenu iz naučne fantastike. Kristali, dugi preko deset metara i široki gotovo metar, strše iz zidova, poda i stropa poput divovskih stubova. Najveći među njima ima dužinu od 11,4 metra, zapreminu od oko pet kubika i procijenjenu masu od čak 12 tona.

Milioni godina sporog rasta

Priča o nastanku ovih kristala počinje prije otprilike 26 miliona godina, kada je magma počela da se diže ispod današnjeg područja. Toplota je zagrijala vodu bogatu mineralima koja je prodrla u pukotine krečnjačke stijene. U vodi zasićenoj kalcijevim sulfatom počeli su se formirati kristali gipsa, poznatog i kao selenit.

Ključnu ulogu igrala je temperatura. Dok je voda bila izuzetno vruća, prevladavao je mineral anhidrit. Kako se voda postepeno hladila, anhidrit se rastvarao, a iz te otopine su počeli da rastu kristali gipsa. Ono što ovu pećinu čini jedinstvenom je savršena ravnoteža uslova – voda je sadržavala taman dovoljno minerala da potakne rast, ali ne i stvaranje velikog broja kristala, što je omogućilo nekolicini da rastu nevjerovatno dugo.

Ekstremni uslovi koji ugrožavaju život

Boravak u pećini predstavlja izuzetan izazov i opasnost po život. Temperatura unutra dostiže oko 50 stepeni Celzijusa, dok vlažnost zraka prelazi 90 posto. U takvim uslovima ljudsko tijelo gubi sposobnost efikasnog hlađenja znojenjem, što može brzo dovesti do toplotnog udara. Zbog toga istraživači i naučnici mogu ostati unutra maksimalno 10 do 15 minuta.

Kretanje dodatno otežavaju klizave površine i oštri rubovi kristala, a svaki pogrešan korak može imati kobne posljedice. Osim ekstremne temperature i vlažnosti, prisutan je i rizik od oštećenja samih kristala, koji su izuzetno krhki.

Danas je pristup pećini zatvoren za javnost, a nivo vode u rudniku ponovo raste. Sudbina ovih nevjerovatnih kristala ostaje neizvjesna, budući da su izloženi zraku nakon hiljada godina rasta u vodenom okruženju. Naučnici upozoravaju da gips, kao mekan mineral, može lako biti oštećen, a čak i ljudski koraci ostavljaju tragove na njegovoj površini.

   Tagovi