Osobe koje imaju dijabetes danas raspolažu znatno većim brojem mogućnosti za jednostavno i tačno praćenje nivoa glukoze u krvi.

Dok se ranije kontrola zasnivala na povremenom bockanju prstiju i klasičnom aparatu s trakicama, moderna tehnologija donijela je praktičnija rješenja poput kontinuiranih senzora.

Senzor za mjerenje šećera u krvi mali je uređaj koji se postavlja na kožu, najčešće na nadlakticu, i kontinuirano prati nivo glukoze u međustaničnoj tekućini – riječ je o takozvanim CGM sistemima (Continuous Glucose Monitoring).

Za razliku od tradicionalnog mjerenja, ovi senzori omogućuju uvid u stvarno vrijeme: korisnik u svakom trenutku vidi da li nivo raste ili pada te kako organizam reagira na hranu, stres, fizičku aktivnost ili lijekove.

Moderni senzori koriste malu nit smještenu neposredno ispod kože koja očitava glukozu svakih nekoliko minuta, a podaci se šalju na mobilni telefon ili poseban čitač.

Najvažnija prednost je mogućnost dobijanja upozorenja kada nivo naglo raste ili pada, što omogućuje bržu reakciju i prevenciju komplikacija dijabetesa.

Na primjer, ako nakon obroka glukoza naglo poraste, osoba može reagirati šetnjom ili prilagoditi prehranu, a senzor može upozoriti i na noćne hipoglikemije koje bi inače ostale neprimijećene.

Jedno od ključnih pitanja jeste ko ima pravo na ovakav senzor.

U nekim zdravstvenim sistemima pravo na senzore ostvaruju osobe s dijabetesom tipa 1, djeca i trudnice, kao i pacijenti s dijabetesom tipa 2 koji koriste intenzivnu inzulinsku terapiju, a uvjeti se mogu mijenjati u zavisnosti od pravilnika i preporuka ljekara.

Što se tiče cijene, senzor za mjerenje šećera u krvi košta između 50 i 90 eura po komadu, pri čemu jedan senzor traje otprilike deset do četrnaest dana. Dodatni trošak može uključivati čitač ili kompatibilnu mobilnu aplikaciju.

Iako početno ulaganje nije malo, mnogi korisnici smatraju da je kvaliteta života znatno bolja jer imaju stalan uvid u kretanje glukoze.

Često se na internetu spominje beskontaktni mjerač šećera u krvi, ali većina današnjih uređaja ipak zahtijeva mali senzor postavljen na kožu. Potpuno beskontaktna tehnologija još uvijek nije široko dostupna u kliničkoj praksi, iako za mnoge korisnike senzori predstavljaju veliko olakšanje jer smanjuju potrebu za ubodima.

Kontinuirani senzori pokazali su vrlo dobru preciznost, naročito kod praćenja trendova glukoze tokom dana, ali liječnici i dalje preporučuju dodatnu provjeru klasičnim mjerenjem kod naglih promjena ili simptoma hipoglikemije.

Kada je riječ o isplativosti, senzori su skuplji na početku, ali korisnici više ne moraju svakodnevno kupovati velik broj trakica, što dugoročno može biti financijski povoljnije, posebno ako često kontroliraju glukozu.

Univerzalnog odgovora na pitanje koji je najbolji aparat nema, jer izbor zavisi od potreba korisnika. Prilikom odabira važno je obratiti pažnju na preciznost, trajanje senzora, kompatibilnost s mobitelom, mogućnost dijeljenja podataka s liječnikom te cijenu i dostupnost.

Nekada su se senzori uglavnom povezivali s dijabetesom tipa 1, ali danas ih sve više stručnjaka preporučuje i osobama s dijabetesom tipa 2. Razlog je jednostavan – kontinuirano praćenje pomaže razumjeti kako prehrana, stres, san i fizička aktivnost utječu na glukozu.

Loš san i stres mogu povećati nivo kortizola, hormona koji podiže šećer u krvi, dok fizička aktivnost može poboljšati osjetljivost na inzulin i sniziti glukozu i do 24 sata nakon treninga.

Upravo zbog toga senzor za šećer u krvi može biti vrijedan alat za donošenje zdravijih odluka iz dana u dan.

Kontinuirani sistemi danas mogu procijeniti prosječnu razinu glukoze kroz pokazatelj upravljanja glukozom (GMI), koji daje okvirnu procjenu HbA1c vrijednosti. Ipak, liječnici naglašavaju da senzori još uvijek ne zamjenjuju u potpunosti laboratorijske nalaze, već služe kao dodatni alat za bolju svakodnevnu kontrolu dijabetesa.