Tuniska reprezentacija ulazi u Svjetsko prvenstvo 2026. godine sa solidnim kvalifikacijama, ali i dalje se suočava sa sumnjama u napadačku moć protiv jačih selekcija.

U grupi F sastaju se sa Nizozemskom, Japanom i Švedskom, gdje će njihova čvrsta odbrana i taktička disciplina biti ključni aduti.

Iako su u kvalifikacijama pokazali sigurnost, nedostatak ofanzivne kreativnosti ostaje problem koji muči selektora.

Sabri Lamouchi je krenuo u oprezno pomlađivanje ekipe, izostavivši iskusne igrače poput Ferjanija Sassija i Yassinea Meriaha.

“Ove odluke nisu bile lake; naprotiv, bile su izuzetno teške,” izjavio je Lamouchi za FIFA.com prilikom objavljivanja spiska.

“Ne tražim lake odluke niti biram igrače da bih nekome ugodio – samo tuniskom narodu, ni sada ni tokom turnira.”

Umjesto toga, Lamouchi se okrenuo novim licima i mlađim profilima, želeći unijeti više energije bez žrtvovanja odbrambene stabilnosti.

Među zanimljivim dodacima je veznjak Union Berlina Rani Khedira, 32-godišnji brat bivšeg njemačkog reprezentativca Samija Kedire, koji je promijenio reprezentaciju početkom godine nakon cijele karijere u Njemačkoj.

Francuski strateg je vratio i nekoliko mlađih igrača, uključujući napadača PSG-a Khalila Ayarija i kanadskog napadača Rayana Elloumija, što ukazuje na postepenu tranziciju.

Ipak, najveće nade počivaju na veznjaku Burnleyja Hannibalu Mejbriju, jednom od rijetkih igrača koji mogu donijeti kreativnost i nepredvidivost u završnici.

Dvadesettrogodišnjak, koji je prošao kroz akademiju Manchester Uniteda prije prelaska u Burnley, trebao bi nositi najveći dio napadačkog tereta.

Tuniski pragmatični stil često ih je činio teškim protivnicima u Africi, ali njihov učinak na Svjetskim prvenstvima je skroman – šest nastupa, nikad dalje od grupne faze.

Prolazak kroz grupu s Nizozemskom, Japanom i Švedskom na kraju će pokazati je li Lamouchieva postepena obnova donijela dovoljno kvaliteta i dinamike da se nadmaši uloga tvrdoglavog autsajdera.