Kada milijarde navijača budu gledale Svjetsko prvenstvo 2026. godine, pratiće vrhunac globalne misije uzgoja trave koja naučnicima, poljoprivrednicima i stručnjacima za travnjake zadaje jednako mnogo brige kao i samim igračima.

Od Meksika do Kanade, na 16 stadiona u potpuno različitim klimatskim uslovima, kontinentalni turnir predstavlja najveći izazov za nauku o travi. Cilj je stvoriti žive površine koje mogu izdržati udarce, krampove, startove i vrelinu ljeta.

“Ulog je vrlo visok i nema mjesta za grešku, definitivno ne želimo bilo kakav neuspjeh”, izjavio je Bert Bos, specijalizovani farmer koji je sa svoje porodične farme obezbijedio travu za vankuverski stadion, gdje će se odigrati sedam utakmica počevši od 13. juna.

ISTRAJANJE KA SAVRŠENSTVU

Istu vrstu predanosti pokazuje i Leah Brilman, doktorica nauka o travama i viša menadžerica za razvoj travnjaka u globalnoj kompaniji za sjeme trave DLF.

Veliki je ponos obezbijediti ljulj i drugo sjeme za svjetske stadione u Vankuveru i Mexico Cityju, ali prva misao je osigurati da sve bude u redu kada igrački krampovi počnu kidati travu.

“To je mnogo složenije nego što ljudi misle”, kaže Brilman, koja učestvuje u obezbjeđivanju trave za Mundijal još od prvenstva u Južnoj Africi 2010. godine.

Trava se razlikuje od stadiona do stadiona. Zbog velike vrućine u nekim gradovima domaćinima, brojni tereni su prekriveni mješavinama bermudske trave.

U umjerenim gradovima poput Vankuvera i Mexico Cityja koriste se mješavine ljulja, koje uspijevaju u hladnijim uslovima.

POSEBNA TRAVA ZAHTEVA POSEBNE FARMERE

“To je ponizno”, kaže Lorne Boundy, farmer iz okoline Arborga u Manitobi, o tome da sjeme ljulja iz njegove zajednice obezbjeđuje travnjake za Svjetsko prvenstvo.

Specifične sorte trave koje se koriste rezultat su decenija akademskih i komercijalnih istraživanja, testiranja na istraživačkim farmama širom svijeta, te obimne saradnje s FIFA-om, koja postavlja standarde i uložila je milione dolara u razvoj travnjaka za fudbal.

“Uložili smo mnogo vremena i novca u to”, kaže Brilman, koja je postala vrhunska istraživačica travnjaka zbog interesovanja za evolucijski razvoj travnjaka.

“Svakom generacijom unapređujemo ono što imamo.”

To znači da se trave korištene na prethodnim Mundijalima vjerovatno ne koriste danas, jer neprestano oplemenjivanje stvara otpornije sorte koje se bolje bore protiv bolesti i korova, uz manju potrošnju vode i đubriva.

Uzgoj sjemena trave je sitna industrija. Boundy kaže da u njegovoj provinciji postoji samo nekoliko stotina farmera koji proizvode sjeme koje završava na američkim golf terenima, igralištima i parkovima, te na milionima gradskih travnjaka.

Postoje i male zajednice uzgajivača sjemena trave u drugim dijelovima Sjeverne Amerike, poput doline Willamette u Oregonu i jugozapada SAD-a, koje proizvode ono što najbolje uspijeva u njihovom podneblju.

Nakon što farmeri uberu sjeme, koje se obično uzgaja po ugovoru s kupcem poput DLF-a, ono ide u komercijalni sistem čišćenja, pakovanja i transporta do krajnjih korisnika. To mogu biti urbanisti koji uzgajaju travnjake, gradska odjeljenja za parkove i rekreaciju, ili proizvođači busenja.

KORIJENI U STRANU I LAŽNA STOPALA

Bos, proizvođač busenja iz grada Abbotsford koji je napravio travnjak u Vankuveru, kaže da uživa u izazovima uzgoja nečeg jedinstvenog.

Iako mu lokalni farmeri nisu mogli pomoći s ovom specifičnom travom, koja se uzgaja na plastici, razvija korijenje koje raste vodoravno, a vlatovi izbijaju kroz četkastu mrežastu tkaninu, australski dobavljač sistema “išao je uz nas kroz cijeli proces”, kaže Bos.

Postoje zastrašujući standardi. Na primjer, na dužini od tri metra dozvoljeno je samo pet milimetara odstupanja u visini. “Sve ima uske tolerancije”, kaže Bos.

Testiranje se odvija tokom čitavog procesa razvoja i uzgoja, uključujući korištenje “lažnog stopala” koje pritiska travu poput brzog fudbalera.

Brilman kaže da nije dovoljno koristiti istu travu na kojoj igraju američki koledž fudbaleri ili ragbijaši.

“To su igrači drugačije veličine”, kaže ona, koji na drugačiji način oštećuju travu. U fudbalu, prostor ispred gola trpi najveća udarce i može završiti izderan i pun rupa, što se ne smije dogoditi.

“U to područje stalno stavljate sjeme”, kaže Brilman.

Postoje i škakljivi izazovi za ovaj Mundijal, uključujući potrebu postavljanja travnjaka iznad vještačke podloge koja je trajno ugrađena u nekim stadionima.

NADA DA NIKO NEĆE PRIMIJETITI TRAVU

Cilj je da niko ne primijeti travu. Svi žele izbjeći ponavljanje februarskog Super Bowla 2023. godine, kada su igrači oba tima kritikovali podlogu nakon što je utakmica postala klizavo neuspješno izdanje koje je ušlo u NFL istoriju.

Za Toma Rinna, menadžera u DLF-ovom sistemu prerade i distribucije, znajući da je sjeme uzgojeno u njegovom dijelu svijeta i obrađeno u njegovoj kompaniji dodaje posebnu čast ovom Mundijalu.

On se raduje “sjedenju, gledanju utakmice, ispijanju hladnog pića s prijateljima i mogućnosti da kaže: “To je naša trava, upravo ta tamo, prošla je kroz ovo ovdje”.”