Tokom vikenda, američki mediji su objavili navodne obavještajne podatke da je Kuba nabavila oko 300 iranskih dronova i da planira napad na SAD, ali samo u slučaju američkog napada. Ipak, taj članak su kubansko-američki političari na Floridi iskoristili kao opravdanje za rat.

U srijedu se očekuje podizanje optužnice američkog Ministarstva pravosuđa protiv 94-godišnjeg Raúla Castra, što izaziva strah od scenarija “odsijecanja glave” kubanskog rukovodstva, slično onome u Venecueli.

SAD tereti bivšeg kubanskog predsjednika za obaranje dva aviona organizacije “Brothers to the Rescue” 1996. godine, u kojem su poginule četiri osobe. Ti avioni su redovno upadali u kubanski vazdušni prostor, što je bio vrhunac višemjesečnih provokacija.

Sve je više znakova da situacija koju je Donald Trump nametnuo Kubi dostiže tačku pucanja. Ranije ovog mjeseca SAD je uveo nove sankcije, za koje su stručnjaci UN-a upozorili da mogu izazvati “energetsko izgladnjivanje”. Posljednjih dana izbili su prosvjedi zbog ekonomskog kolapsa, što je upravo cilj američke politike osiromašivanja. Istovremeno, izvještaji ukazuju na nagli porast američkih vojnih izviđačkih letova u blizini Kube, što povećava strah od moguće vojne akcije.

Iako je Kuba vojno slabija, nije bespomoćna. Vladina doktrina asimetričnog ratovanja oslanja se na stanovništvo kao stratešku dubinu za otpor invaziji. Gerardo Hernández Nordelo, nacionalni koordinator Odbora za odbranu revolucije, kaže da bi strana agresija samo ujedinila kubanski narod, čak i one koji su nezadovoljni vladom.

Kubanska odbrambena strategija “Narodni rat” podrazumijeva da svaka radno sposobna odrasla osoba ima ratnu ulogu i obuku za nekonvencionalno ratovanje radi iscrpljivanja neprijatelja. Organizovano je jedanaest vježbi “Nacionalnog dana odbrane”. Civilna zaštita je objavila “Obiteljski vodič za zaštitu od vojne agresije” s uputama prve pomoći i izbjegavanja sumnjivih predmeta.

Kuba je preživjela decenije američkog neprijateljstva. Organizaciju “Brothers to the Rescue” vodio je José Basulto, koji je priznao terorističke aktivnosti protiv Kube. Kuba je diplomatskim kanalima tražila obustavu letova, ali FAA je reagovala tek nakon obaranja aviona. Prema deklasifikovanim dokumentima, Bijela kuća je bila svjesna opasnosti i upozoravala na “najgori mogući scenarij”.

Trumpove prijetnje da će “preuzeti” Kubu, gubitak energetskih isporuka iz Venecuele i optužnica protiv Castra predstavljaju najozbiljniju prijetnju kubanskoj nezavisnosti od revolucije 1959. Hernández je kritikovao tvrdolinijaške frakcije u Miamiju i državnog sekretara Marca Rubija, tvrdeći da šire dezinformacije. On smatra da bi slušanje male grupe savjetnika dovelo do neuspjeha i masakra.

Konvencionalni rat sa SAD bio bi izrazito neravnopravan – Kuba ima manje od dvadeset operativnih vojnih aviona i ograničene pomorske i protivvazdušne kapacitete. Ipak, mnogi Kubanci su spremni na otpor okupaciji. Lizara Corona, pripadnica civilne milicije, poručuje da nema predaje i da niko neće zabiti američku čizmu u njihovo tlo.

Corona je učestvovala u obilježavanju godišnjice proglašenja socijalističkog karaktera revolucije na istom mjestu gdje je Fidel Castro prije 65 godina izrekao tu deklaraciju, tokom komemoracije žrtvama američkog bombardiranja koje je prethodilo invaziji u Zaljevu svinja.

Kuba je sarađivala sa Katoličkom crkvom preko Caritasa radi prijema američke humanitarne pomoći nakon uragana Melissa. Najavljene su dvije pošiljke od tri i sedam miliona dolara, ali je isporučeno samo 2,5 miliona. Rubio je rekao da je pomoć “zadržana”. Zamjenik ministra vanjskih poslova Carlos Fernández de Cossío smatra da je odbijanje saradnje dio plana za opravdanje dalje agresije.