Početak juna donio je neuobičajeno visoke temperature na Antarktiku, što je izazvalo zabrinutost u naučnim krugovima. Na argentinskoj bazi Esperanza, smještenoj na poluostrvu Trinity, izmjereno je 15,4 stepena Celzijusa, što je novi zimski rekord za ovo područje.

Prema riječima stručnjaka, ova vrijednost je za dva stepena veća od prethodnog rekorda iz 1998. godine. Klimatolog Raúl Cordero sa Univerziteta u Groningenu naglasio je da je riječ o temperaturi koja je gotovo 20 stepeni viša od uobičajene za ovo doba godine.

Ovaj rekord zabilježen je tokom višenedjeljnog toplotnog vala, a maksimalne dnevne temperature na tom dijelu kontinenta bile su iznad nule tri sedmice bez prekida. Istovremeno su snažni topli vjetrovi sa sjevera pogodili veliki dio Antarktičkog poluotoka. Na čileanskoj meteorološkoj stanici Boonen Rivera izmjereno je gotovo 13 stepeni Celzijusa.

Posljedice neobično toplog vremena uočene su i na otoku King George, koji je udaljen oko 160 kilometara od baze Esperanza. Istraživači su primijetili da je pejzaž, koji je obično potpuno bijel, poprimio smeđe, sive i zelene nijanse nakon što je 6. juna temperatura dostigla 4,6 stepeni.

Čileanski glaciolog Luis Muñoz istakao je da su visoke temperature dovele do topljenja snijega i leda u periodu kada bi tlo trebalo biti prekriveno snježnim pokrivačem. Prema njegovim riječima, u ovo doba godine na tom području obično ima oko 20 centimetara snijega.

Muñoz i njegova kolegica Natalia Mestre prošle sedmice popeli su se na vrh ledenjaka Collins, na visinu od otprilike 500 metara, gdje su se susreli s kišom koja je otapala led. On je upozorio da ovakvi događaji direktno utiču na ledenjak, koji bi tokom zime trebao akumulirati snijeg, a ne gubiti masu topljenjem.

Naučnici podsjećaju da je antarktička regija izložena sve većem ljudskom pritisku, bilo kroz istraživanje prirodnih resursa i razvoj turizma, bilo indirektno kroz emisije koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, a koje doprinose globalnom zagrijavanju.

Posebna pažnja usmjerena je na velike ledenjake poput Thwaitesa i Pine Islanda. Prema dosadašnjim istraživanjima, oni se približavaju ili su možda već dostigli tačku preokreta koja bi dugoročno mogla dovesti do porasta globalnog nivoa mora za četiri metra. Također, utvrđeno je da topljenje antarktičkog leda utiče na usporavanje globalne cirkulacije okeana.

Cordero navodi da jedan toplotni val, bez obzira na njegov intenzitet, neće sam po sebi značajno uticati na nivo mora. Ipak, smatra da ovakvi događaji ukazuju na dugoročne promjene koje se već bilježe u regiji.

Prema njegovom objašnjenju, posljednji toplotni val povezan je s izuzetno snažnim zapadnim vjetrovima. Ovakvi obrasci, kako kaže, postaju sve učestaliji još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, a naučna istraživanja ih povezuju s klimatskim promjenama.