Visina porodiljskih naknada u Federaciji BiH i dalje je uslovljena mjestom prebivališta, što znači da majke u različitim dijelovima entiteta ostvaruju nejednaka prava. Iznosi variraju od kantona do kantona, a često zavise i od toga da li je žena zaposlena ili ne, kao i od budžetskih mogućnosti lokalnih zajednica.

U Tuzlanskom kantonu i zaposlene i nezaposlene porodilje dobijaju po 1.000 maraka. Slična situacija je i u Zeničko-dobojskom, gdje zaposlene primaju 1.000 KM ili 80 posto prosječne plate, dok nezaposlene također imaju pravo na 1.000 KM. U Unsko-sanskom kantonu zaposlene majke dobijaju polovinu prosječne plate, a nezaposlene 500 KM.

U Zapadnohercegovačkom kantonu zaposlene porodilje u prvih šest mjeseci primaju 80 posto plate, dok se za narednih šest mjeseci isplaćuje iznos koji odredi kantonalna vlada, a nezaposlene dobijaju 350 KM. Kanton Sarajevo izdvaja najviše – i zaposlene i nezaposlene majke imaju pravo na naknadu u visini prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine. Hercegovačko-neretvanski kanton razlikuje zaposlene u privatnom sektoru (40 posto prosječne plate) i javnom sektoru (80 posto sopstvene plate), dok nezaposlene dobijaju 55 posto minimalne plate u FBiH.

U Srednjobosanskom kantonu zaposlene porodilje dobijaju polovinu prosječne plate, a nezaposlene 55 posto minimalca. Posavski kanton zaposlenim majkama isplaćuje punu platu, dok nezaposlene dobijaju 300 KM. Bosansko-podrinjski kanton daje 80 posto prosječne plate zaposlenima, a nezaposlenima 1.000 KM. Kanton 10 zaposlenim porodiljama isplaćuje prosječnu platu u FBiH, a nezaposlenima 55 posto minimalne plate.

Ovakve razlike mnogi smatraju oblikom diskriminacije. Zastupnica u Domu naroda FBiH i Skupštini KS Jelena Pekić istakla je da je socijalna politika podijeljena između federalnog i kantonalnog nivoa, ali da se najveći dio finansiranja odvija preko kantona. Ona je naglasila potrebu za pronalaskom modela koji bi ujednačio porodiljske naknade na nivou cijele Federacije, kako žene ne bi bile u neravnopravnom položaju zbog mjesta stanovanja.

Neujednačenost se ogleda i na lokalnom nivou – pojedine općine i gradovi izdvajaju dodatna sredstva za pomoć porodicama, dok druge to ne čine. Razlikuju se i ostale naknade za djecu i porodice. Tako Tuzlanski kanton roditeljima sa troje i više djece isplaćuje jednokratnu pomoć od 1.500 KM, Hercegovačko-neretvanski za opremu novorođenčeta daje 400 KM, a Kanton 10 izdvaja 300 KM. Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski, Unsko-sanski i Kanton Sarajevo obezbjeđuju dodatne naknade za ishranu dojilja i djece do šest mjeseci, uglavnom uz imovinske uslove, dok Zeničko-dobojski kanton isplaćuje jednokratnu pomoć tokom trudnoće i nakon poroda.

U Zapadnohercegovačkom kantonu porodice za treće i svako naredno dijete dobijaju po 500 KM mjesečno do sedme godine života, dok Posavski kanton nema ovu vrstu naknade. Od 2025. godine u Federaciji BiH uvedena je i jednokratna pomoć od 1.000 KM za svako novorođeno dijete.