Psiholozi su identifikovali nekoliko ključnih osobina koje mogu ukazati na veću sklonost ka nevjerstvu, iako ne postoji univerzalni profil koji to garantuje. Umjesto horoskopa ili slučajnosti, stručnjaci ističu da su obrasci ponašanja, doživljaj obaveza i emocionalna reakcija ono što zaista određuje rizik.

Potreba za stalnom pažnjom i potvrdom vlastite vrijednosti često se navodi kao jedan od glavnih pokazatelja. Osobe s niskim samopouzdanjem koje se oslanjaju na eksternu validaciju mogu biti sklonije traženju te pažnje izvan veze, pri čemu nevjerstvo nije nužno posljedica nezadovoljstva partnerom, već unutrašnje težnje za osjećajem značaja.

Impulsivnost je još jedan čest faktor – pojedinci koji teško obuzdavaju trenutne nagone i donose brze odluke bez sagledavanja posljedica češće upadaju u rizična ponašanja, uključujući i prevaru. Kod njih emocionalni impuls trenutka često nadjačava dugoročne posljedice.

Osobe s izraženom potrebom za novitetima i uzbuđenjem također su pod većim rizikom. Rutina im brzo dosadi, pa neprestano tragaju za novim stimulansima – bilo emocionalnim, mentalnim ili fizičkim. Iako to ne znači da će svaka takva osoba varati, potreba za novim je kod njih znatno izraženija.

Emocionalna nezrelost se izdvaja kao posebno važan faktor. Ljudi koji izbjegavaju otvorenu komunikaciju, ne rješavaju sukobe i bježe od odgovornosti u vezi češće ulaze u sporedne odnose umjesto da otvoreno riješe probleme.

Stručnjaci naglašavaju da nijedna ličnost ne garantuje nevjerstvo, ali kombinacija navika, emocionalnih obrazaca i pristupa rješavanju problema povećava rizik. Najbolja zaštita veze, prema njihovim riječima, nije kontrola partnera, već iskrena komunikacija i emocionalna stabilnost obje strane.