Selektor Španije Luis de la Fuente, čovjek od 64 godine koji izgleda kao da se pomirio sa fudbalskim haosom, stiže na Svjetsko prvenstvo sa ekipom koju mnogi smatraju glavnim favoritom. Ljubazan, topao i nasmijan, sa onom mirom koji dolazi nakon više od decenije postepenog građenja tima, otkrio je da tajna uspjeha evropskih šampiona nije samo taktička jasnoća ili genij pojedinca. Ono što ih pokreće je nešto jednostavnije i toplije – riječ “porodica”.

“Prije nekog vremena počeli smo da ističemo jednu riječ koja nam je davala sigurnost, povjerenje i snagu – porodica. Želimo da španska reprezentacija bude porodica”, kazao je De la Fuente u intervjuu. Ta riječ, kako ističe, postala je kičma njegovog tima: grupa koju ne povezuje samo talent, već i godine zajedničkih svlačionica, omladinskih turnira, razočaranja, trofeja i povjerenja.

Put do vrha za ovog bivšeg beka Athletic Bilbaa bio je dug i neobičan. Veći dio trenerske karijere proveo je van reflektora, u omladinskom pogonu Španije, pa su ga pojedini mediji ismijali kao “Luis de la Who?” kada je postavljen. Odgovor je bio odlučan: osvojena Liga nacija 2023. i Evropsko prvenstvo 2024. De la Fuente, praktični katolik, ne zamjera drugima – vrijeme je, kaže, svakog postavilo na pravo mjesto.

Njegova najveća prednost nekada se smatrala manom: napredovao je stepenik po stepenik i sa sobom poveo generaciju igrača. Mikel Merino, Dani Olmo, Fabian Ruiz, Rodri, Unai Simon, Pedri – svi su prošli kroz njegove ruke. Odnos sa njihovim selektorom, kako tvrdi, prevazilazi profesionalno. “Znaju da ono što im govorim dolazi iz poštenja i integriteta, uvijek u njihovom interesu. Kad neko govori iz uvjerenja, znajući da će doprijeti do srca – to je već velika pobjeda”, dodao je. Njihov cilj u SAD-u je prvo savladati Zelenortska Ostrva, Saudijsku Arabiju i Urugvaj u grupi H, a zatim pokušati osvojiti drugu svjetsku titulu za Španiju nakon one iz 2010. godine.