Sjedinjene Američke Države na predstojećem samitu Trumpa i Xi Jinpinga planiraju da insistiraju na većem pristupu kineskom tržištu za svoje poljoprivredne proizvode, uključujući povećan uvoz piletine, govedine i soje. Ipak, ovakvi sporazumi su osjetljivi na cijene i podložni političkim uticajima.

Većina analitičara smatra da pregovori neće donijeti značajnije novine. Prethodni sporazum iz prve faze, koji je podrazumijevao da Kina kupi dodatnih 200 milijardi dolara američke robe, nije ispunjen u potpunosti – ostvareno je tek oko 58 posto, prema podacima Peterson Institute.

Roberts iz Atlantic Councila ističe da je Kina u međuvremenu diverzifikovala svoju trgovinu i postala manje zavisna od američke poljoprivrede. Sadašnje kupovine, kaže on, djelimično su postale “politička poluga”. S druge strane, Tu sa Univerziteta za međunarodnu biznis i ekonomiju (UIBE) naglašava da Kina ne traži reciprocitet, već ravnopravnost – “kao dvije velike sile želimo stanje jednakosti”.

Osetljive teme poput poluprovodnika, napredne tehnologije i rijetkih zemalja vjerovatno neće biti uključene, jer nijedna strana nije spremna da se odrekne te prednosti, smatra Wang. Bivša američka trgovinska zvaničnica Wendy Cutler, danas potpredsjednica ASPI-ja, ukazuje na različita viđenja uloge predloženog trgovinskog odbora.

SAD ga vide kao mjesto za upravljanje trgovinom u neosjetljivim sektorima, dok Peking u njemu vidi instrument za angažman i saradnju. Ako bi SAD koristile odbor za smanjenje velikog trgovinskog suficita koji Kina ima sa Amerikom, to bi za Peking moglo biti manje interesantno.