Nova istraživanja otkrila su alarmantnu vjerovatnoću da će se ključni sistem atlantskih struja, poznat kao Atlantska meridionalna cirkulacija (Amoc), urušiti do kraja ovog vijeka. Naučnici su rezultate nazvali “vrlo zabrinjavajućim”, jer bi takav kolaps imao dalekosežne i katastrofalne posljedice po klimu Evrope, Afrike i Amerike.

Šta je Amoc i zašto je bitan?

Amoc je gigantski pokretač globalne klima koji funkcioniše kao pokretna traka. Donosi toplu vodu sa juga prema sjeveru Atlantika, zagrijavajući Evropu, prije nego što se ohladi i potone u dubine, vraćajući se natrag. Ovaj sistem je već najslabiji u posljednjih 1.600 godina, a sadašnja analiza kombinuje stvarne podatke posmatranja okeana sa klimatskim modelima, pokazujući da je usporavanje ozbiljnije nego što se prije mislilo.

Prema studiji objavljenoj u časopisu Science Advances, do 2100. godine očekuje se usporavanje Amoc-a između 42% i 58%, što ga stavlja na sam rub potpunog kolapsa. “Otkrili smo da će Amoc opasti više nego što se očekivalo. To znači da imamo Amoc koji je bliži prekretnici,” rekao je dr. Valentin Portmann, vođa istraživanja.

Posljedice koje bi mogle uslijediti

Kolaps ovog sistema bio bi globalni preokret. Evropa bi se suočila sa ekstremno hladnim zimama i ljetnim sušama, dok bi se pojas tropskih kiša, od kojeg milijuni ljudi zavise za poljoprivredu, pomjerio. Osim toga, nivo mora oko Atlantika mogao bi porasti za dodatnih 50 do 100 centimetara.

Profesor Stefan Rahmstorf iz Potsdamskog instituta naglasio je ozbiljnost situacije: “Sada sam sve više zabrinut da bismo mogli proći tu prekretnicu zatvaranja Amoca, gdje to postaje neizbježno, sredinom ovog stoljeća, što je prilično blizu.” Rahmstorf ističe da se kolaps mora izbjeći “po svaku cijenu”, s obzirom na dramatične klimatske promjene koje su pratile slične preokrete u dalekoj istoriji Zemlje.

Glavni uzrok brzog slabljenja je globalno zagrijavanje, koje ubrzano topi led na Arktiku. Toplija i manje slana voda sporije tone, narušavajući cijeli ciklus. Istraživači napominju da čak i njihove pesimistične procjene možda ne uračunavaju u potpunosti uticaj vode od topljenja grenlandskog ledenog pokrova, što znači da bi stvarna situacija mogla biti još gora.