Bivši američki ambasador u Bosni i Hercegovini Michael Murphy ocijenio je da bi predstojeći sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira mogao biti prekretnica za daljnji razvoj zemlje i ulogu OHR-a.

Kako navodi, članice PIC-a će se naredne sedmice okupiti kako bi raspravljale o statusu OHR-a i potencijalnom imenovanju novog visokog predstavnika, pri čemu moraju dati odgovore na tri suštinska pitanja – koji im je strateški prioritet u BiH, može li OHR s bonskim ovlastima doprinijeti ostvarenju tog interesa te ko je najprikladniji kandidat za tu funkciju.

Prema njegovim riječima, Sjedinjene Američke Države su tri decenije teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine smatrale svojim ključnim strateškim ciljem, ne samo zbog principa koje promovišu, već i iz sigurnosnih razloga.

Murphy ističe da su SAD decenijama prepoznavale da prijetnje teritorijalnoj cjelovitosti BiH nose rizik od izbijanja nasilja unutar države i šire regije Zapadnog Balkana.

On tvrdi da trenutni signali iz Washingtona ukazuju na mogući kraj te dugogodišnje politike, te posebno upozorava na prihvatanje koncepta “lokalnog vlasništva” zajedno s predsjednikom Republike Srpske Milorad Dodik.

Murphy je podsjetio da je Dodik posljednjih dana najavljivao mogućnost formiranja vlastitih oružanih snaga RS-a, dovodeći u pitanje teritorijalni integritet BiH i, kako tvrdi, nedvosmisleno pokazao da mu je krajnji cilj raspad države.

Istovremeno, ukazao je na sve glasnije zahtjeve za osnivanjem trećeg entiteta, kao i na prijedloge koji podrazumijevaju reorganizaciju Federacije BiH kroz stvaranje “mega-kantona”, što je ocijenio kao opasan politički smjer.

Govoreći o međunarodnoj ulozi, Murphy smatra da dio članica PIC-a možda previše vjeruje da će proces evropskih integracija automatski stabilizovati Bosnu i Hercegovinu i riješiti unutrašnje političke nesuglasice.

On poručuje da bi u ovakvom okruženju bilo rizično osloniti se isključivo na proces pristupanja EU kao najbolji način za zaštitu teritorijalnog integriteta BiH.

Murphy naglašava da OHR nije zamišljen kao alat za “izgradnju nacije” niti za ostvarivanje bilo čije vizije građanske države na štetu konstitutivnih naroda, već kao institucija zadužena za očuvanje i provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

On upozorava da OHR ne može efikasno funkcionisati ako visoki predstavnik nema jasnu podršku PIC-a za korištenje bonskih ovlasti kada je to neophodno.

Zaključuje da, ukoliko PIC procijeni da te ovlasti više nisu potrebne ili poželjne, onda OHR gubi smisao, a zemlje članice morat će pronaći drugu vjerodostojnu strategiju za zaštitu BiH od onih koji je žele uništiti.