Drijemanje tokom radnog vremena, nekada siguran put do opomene, sve više postaje uobičajena praksa u pojedinim firmama, naročito u tehnološkom sektoru, gdje se kratki odmori reklamiraju kao sredstvo za bolju koncentraciju i učinak.

Međutim, stručnjaci ističu da postoji bitna razlika između svjesnog izbora za dvadesetominutni odmor i situacije u kojoj radnik mora spavati na poslu jer ga pretrpan raspored i produženo radno vrijeme ostavljaju bez dovoljno odmora.

Jedan od najpoznatijih zagovornika ovakvog stila rada je Elon Musk, koji je često isticao da spava u pogonima i uredima svojih kompanija, a nakon što je preuzeo Twitter, danas poznat kao X, dio prostorija u sjedištu u San Franciscu pretvoren je u spavaonice.

U isto vrijeme, dio tehnološke industrije već godinama promoviše kulturu u kojoj se prekovremeni rad, noćenje u uredu i manjak sna često smatraju pokazateljem posvećenosti.

Ovakav pristup ponovo je dospio u žižu javnosti zbog kompanija koje se bave umjetnom inteligencijom, gdje osnivači i uposlenici otvoreno govore o izuzetno napornom ritmu.

Nick Lakve, suosnivač AI osiguravajućeg startapa Corgi, u kancelariji drži madrac i, kako se navodi, spava tek oko tri sata noću.

S druge strane, spavanje na radnom mjestu ne mora nužno biti znak loše radne atmosfere.

Kompanije poput Googlea već dugo su poznate po prostorijama za kratki odmor, a slične zone za relaksaciju imali su i Nike i Ben & Jerry's.

Kada je najbolje vrijeme za spavanje i koliko sati sna nam je zaista potrebno?

Istraživanja pokazuju da kratko drijemanje tokom dana može imati stvarne koristi. Harvard Health navodi da “power nap” od 10 do 30 minuta može povećati budnost i koncentraciju, smanjiti umor i poboljšati raspoloženje, dok predugo spavanje može dovesti do pospanosti i dezorijentisanosti nakon buđenja.

Problem nastaje kada zaposleni ne spava zato što mu kompanija omogućava kratku pauzu, već zato što više nije sposoban da izdrži radni dan bez sna.

Psihoterapeutkinja Hannah McAmley Jackson upozorava da se u pojedinim industrijama nedostatak sna čak tretira kao svojevrsni “orden časti” kojim zaposleni pokazuje koliko dugo ostaje na poslu i koliko je spreman da žrtvuje privatni život.

“U nekim industrijama zaspati na poslu zaista može biti viđeno kao dokaz koliko naporno radite, koliko kasno ostajete i koliko ste puta morali da večerate hranu za ponijeti na radnom mjestu”, objašnjava ona.

Prema njenim riječima, stalna potreba za spavanjem na poslu može ukazivati i na preopterećenost, odnosno stanje u kojem organizam više ne uspijeva da prati zahtjeve koji se pred njega postavljaju.

Harvard Health također upozorava da učestala dnevna pospanost može biti posljedica nedovoljnog noćnog sna, ali i određenih poremećaja spavanja, zbog čega osobe koje su redovno izrazito pospane tokom dana treba da razgovaraju sa ljekarom.

U većini tradicionalnih radnih sredina spavanje za stolom i dalje se smatra neprofesionalnim, ali stručnjaci za radne odnose upozoravaju da poslodavci ne bi trebalo automatski da posežu za kaznama prije nego što utvrde zašto zaposleni zaspi tokom radnog vremena.

“Donošenje disciplinskih mjera zbog spavanja na poslu bez ispitivanja stvarnog uzroka može biti nepravedno i neproduktivno”, kaže stručnjak za radne odnose Jim Moore, dodajući da bi poslodavci trebalo da obrate pažnju i na dobrobit zaposlenih.

Ako iza takvog ponašanja ne postoji zdravstveni ili drugi opravdan razlog, ponovljeno spavanje tokom radnog vremena može dovesti do upozorenja ili drugih disciplinskih mjera, u zavisnosti od pravila kompanije i lokalnog radnog zakonodavstva.

Stručnjaci zato naglašavaju da nije presudno pitanje da li je spavanje na poslu dobro ili loše, već zašto je zaposlenom ono potrebno.

Planirana pauza od 20 do 30 minuta može vratiti energiju i poboljšati koncentraciju, dok redovno iscrpljivanje do tačke u kojoj zaposleni mora da zaspi predstavlja sasvim drugačiji problem.

U radnim sredinama koje promovišu mentalitet stalne dostupnosti lako je prihvatiti iscrpljenost kao normalan dio uspjeha, posebno kada se isto ponašanje očekuje i od kolega.

Zbog toga stručnjaci savjetuju zaposlenima da što ranije utvrde kakva su očekivanja poslodavca u vezi sa radnim vremenom i dostupnošću, postave granice između posla i privatnog života i ne tretiraju hronični nedostatak sna kao dokaz profesionalne ambicije.