Osobe koje koriste antidepresive suočavaju se s dodatnim poteškoćama tokom ljetnih vrućina, posebno kada temperature pređu 40 stepeni Celzijusa, što je sve češća pojava na sjevernoj hemisferi. Ovi lijekovi mogu predstavljati dodatni teret za organizam u ekstremnim toplotnim uslovima.

„Neki antidepresivi mogu utjecati na način na koji tijelo reguliše temperaturu i znojenje, zbog čega su pojedinci podložniji lošem osjećaju po vrućem vremenu“, objašnjava Victoria Corciju Braun iz britanskog udruženja ljekara opšte prakse.

Simptomi koji se javljaju uključuju vrtoglavicu, mučninu, glavobolju, umor i dehidrataciju, a mnogi korisnici ih osjete već pri temperaturama oko 25 stepeni.

Novinarka Karla Blajker podijelila je svoje iskustvo: „I sama spadam među one koji to osjete čim termometar pređe 30 stepeni. Problemi s vrućinom pojačali su se otkako sam prije nešto više od dvije godine počela uzimati antidepresive. Sertralin i amitriptilin mi dobro pomažu kod hroničnih bolova, ali istovremeno čine da više ne uživam u ljetu.“

Dodaje da joj čak i izlazak s prijateljicama u park postaje nemoguć, jer joj se vrti u glavi pri bilo kakvoj aktivnosti. „Već na 25 stepeni često stižem potpuno mokra od znoja na posao. Glavobolje i stalna iscrpljenost za mene su sastavni dio ljeta, kao što su za druge preplanula koža i kokteli na suncu.“

Odakle potiče povećana osjetljivost na vrućinu?

Mihael Paulzen objašnjava da ljudsko tijelo održava unutrašnju temperaturu pomoću složenog sistema fizioloških mehanizama koji kompenzuju promjene uzrokovane metabolizmom, fizičkim naporom i okolinom. „Poremećaj tog termoregulatornog procesa može biti izazvan toplotnim stresom, vrućinom ili određenim lijekovima.“

Među tim lijekovima su i antidepresivi poput selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) kao što je sertralin, te triciklični antidepresivi poput amitriptilina. Oni djeluju na hipotalamus, dio mozga koji reguliše tjelesnu temperaturu.

Posljedica može biti da tijelo više ne uspijeva efikasno regulisati temperaturu, što dovodi do grčeva u mišićima, nesvjestice, toplotne iscrpljenosti, pa čak i toplotnog udara. Antidepresivi također smanjuju osjećaj žeđi, iako je organizmu potrebna dovoljna količina tečnosti, a koža može postati osjetljivija na oštećenja od sunca.

Danijel Harvud iz britanskog udruženja psihijatara naglašava da ovi lijekovi otežavaju tijelu da ostane rashlađeno i hidrirano, te je važno piti dovoljno vode i izbjegavati vrućinu. „Posebno dehidratacija može biti problem, jer tada organizam može jače reagovati na dejstvo pojedinih lijekova.“

Na Redditu korisnici dijele slična iskustva: „Znojim se kao domaća životinja bez ikakvog hlada“, napisala je jedna korisnica o sertralinu. Drugi navodi: „Toplotni talasi su ionako užasni, ali otkako sam počeo uzimati sertralin, postalo je mnogo gore. Imam osjećaj da se topim, bez obzira na to šta obučem ili radim.“ Treći dodaje: „Stalno mi je prokleto vruće – potpuno me onesposobljava.“

Paulzen objašnjava mehanizam: „Triciklični antidepresivi poput amitriptilina mogu smanjiti znojenje i time otežati hlađenje tijela isparavanjem. S druge strane, drugi antidepresivi mogu povećati znojenje pojačavanjem aktivnosti simpatikusa, aktivirajućeg dijela autonomnog nervnog sistema.“ Sertralin je, prema iskustvima korisnika, naročito poznat po izazivanju obilnog znojenja.

Terapiju nikako ne prekidati na svoju ruku

Karla Blajker postavlja pitanje: „Prekomjerno znojenje, česti osipi i iscrpljenost koja parališe – ja jedva čekam da ljeto prođe. Zbog klimatskih promjena Evropa se najbrže zagrijava, pa kako se ljudi koji zavise od antidepresiva mogu zaštititi?“

Najvažnije pravilo: nikako ne prekidati terapiju na svoju ruku niti mijenjati dozu bez konsultacije s ljekarom. „Naglo prestajanje uzimanja antidepresiva može izazvati simptome odvikavanja i negativno uticati na fizičko i mentalno zdravlje“, upozorava Corciju Braun. „Preporučujemo isto što i inače savjetujemo tokom velikih vrućina: unositi mnogo tečnosti i izbjegavati direktno sunce.“

Paulzen dodaje da uz poštovanje tih mjera opreza terapija obično može da se nastavi bez povećanih neželjenih efekata. Međutim, ako se jave ozbiljne fizičke tegobe ili novi psihički simptomi, potrebno je potražiti ljekarsku ili psihoterapijsku pomoć.

Blajker zaključuje: „Kod mene, srećom, još nije toliko ozbiljno. Zato nastavljam da se znojim i da nestrpljivo čekam jesen.“