Wijayanto je izjavio kako bi DSI mogao povećati državne prihode, ali je potreban oprez. “Ukoliko se njime ne upravlja na odgovarajući način, postoji mogućnost da pogorša investicijsku klimu”, rekao je. Dodao je da je to svakako zabrinjavajuće za poslovni svijet i investitore.

Na berzi su zabilježeni padovi: u utorak, prije Prabowovog obraćanja, indonežanski indeks je pao 3,5 posto, a nakon objave novog izvoznog tijela pod Danantarom u srijedu je zabilježen pad od 0,82 posto, praćen povećanjem referentne kamatne stope centralne banke za 50 baznih poena. U četvrtak je berza pala za oko 3,5 posto. Ministar finansija Purbaya Yudhi Sadewa priznao je da su rasprodaje vjerovatno posljedica neizvjesnosti na tržištu, ali je rekao da pritisak na berzu vjerovatno neće biti trajan te da bi se raspoloženje investitora moglo popraviti kada politika postane jasnija.

Predsjednik Udruženja indonežanskih uzgajivača palminog ulja Mansuetus Darto izjavio je da su cijene sirovog palminog ulja pale sa 15.300 rupija po kilogramu na 12.150 rupija u danima nakon Prabowove najave. Pad je pripisao neizvjesnosti, zbog koje su kompanije odložile kupovinu palminog ulja od eksternih dobavljača. Pozvao je vladu da osigura da uloga DSija bude ograničena na dokumentaciju i monitoring izvoznih podataka te pružanje administrativnog nadzora.

Analitičari su istakli da, iako Indonezija želi povećati prihode od prirodnih resursa, mora uzeti u obzir zabrinutost kompanija zbog nepredvidivosti politike. Izvoznici roba trebaju jasnoću u vezi s ugovorima, mehanizmima određivanja cijena, tokovima plaćanja, pravilima o devizama, poreznim tretmanom i rješavanjem sporova, kazali su ekonomisti Andry i Yusuf. Andry je dodao da bi, ako se uvede novo državno izvozno tijelo bez jasnih pravila, kompanije mogle odgoditi investicije ili smanjiti izloženost prema pogođenim sektorima. Politika bi mogla narušiti raspoloženje investitora ako stvori neizvjesnost oko cijena ili otvori vrata kontroli cijena.

Direktor malezijske brokerske kuće Parmalingam Supramanium izjavio je da bi kupci palminog ulja svoju pažnju mogli preusmjeriti na Maleziju dok se ne sazna više o implementaciji izvoznog mehanizma u Indoneziji. Andry je također primijetio da se tržištima roba ne može upravljati izolovano, jer su povezana s globalnom potražnjom, zamjenskim proizvodima, domaćim proizvođačima, radnicima i regionalnim ekonomijama.

Ta zabrinutost je posebno relevantna jer indonežanska politika prirodnih resursa već igra veliku ulogu u industrijskoj strategiji. Zemlja je ranije koristila izvozne kontrole kako bi podstakla preradu, posebno u sektoru minerala. Prerada je vladin pokušaj da spriječi izvoz sirovina i umjesto toga stvori proizvode veće vrijednosti prije izvoza. Prema riječima stručnjaka, novi izvozni mehanizam može se posmatrati ili kao nastavak te strategije ili kao oštriji zaokret ka direktnoj državnoj kontroli.

Centralizovano izvozno tijelo moglo bi vladi pružiti bolji uvid u količine, cijene i prihode od izvoza, pomoći poreznoj upravi da otkrije sumnjive cijene i osigurati da se više deviznih prihoda vrati u Indoneziju. Međutim, centralizacija također stvara koncentraciju moći. Ako tijelu nedostaje transparentnost, favorizira određene kompanije, nameće nejasne cijene ili odlaže transakcije, moglo bi pogoršati probleme i postati novi izvor neefikasnosti ili rentijerstva, upozorili su posmatrači.

Yusuf iz CORE Indonesia rekao je da politika zaslužuje pohvalu ako joj je cilj učiniti izvozno izvještavanje pravednijim i povećati državne prihode. Naglasio je, međutim, da vlada mora objasniti kako će novo tijelo funkcionisati: da li će biti regulator, trgovački posrednik, subjekt koji određuje cijene ili obavezna izvozna platforma. Dodao je da vlada mora pojasniti mandat i strukturu odgovornosti institucije.