U Goraždu je upriličena svečanost povodom otkrivanja table s nazivom ulice posvećene doktorici Dušanki Vujasić, ljekarki iz Beograda koja je za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu odlučila ostati u opkoljenom gradu i pomagati njegovim stanovnicima, gdje je na kraju i izgubila život.

Doktorica Vujasić imala je priliku napustiti Goražde u maju 1992. godine kada su prve granate počele da padaju, ali je, vođena ljekarskom etikom i osjećajem odgovornosti prema ljudima kojima je bila potrebna njena pomoć, odlučila ostati u gradu pred kojim je bila duga i teška opsada.

„Bilo je prilike da odem iz ovog grada, i sada imam mogućnosti za to… ali ja želim biti sa njima (građanima Goražda). Želim preživjeti ovaj rat, da se vratim u Beograd, u Srbiju, i da tamo kažem istinu“, izjavila je doktorica Vujasić u intervjuu jednoj televizijskoj ekipi u julu 1992. godine, na samom početku rata.

Nažalost, njena želja se nije ostvarila. Nepunu godinu kasnije, 27. aprila 1993. godine, granata koju su ispalile snage Vojske Republike Srpske pogodila je Ratnu bolnicu u Goraždu, a doktorica Vujasić je poginula zajedno s kolegom, stomatologom Hasanom Imamovićem. U trenutku smrti bila je u šestom mjesecu trudnoće.

U četvrtak su u Goraždu bili prisutni članovi porodice doktorice Dušanke – njen suprug, sin i unuke – kako bi svjedočili trenutku kada je grad odlučio trajno ovekovečiti ime žene koja je postala simbol herojstva i humanosti.

Prvo je položeno cvijeće na gradskom groblju Kolijevke gdje počiva doktorica Dušanka. Cvijeće su položili članovi porodice, gradonačelnik Goražda Ernest Imamović, kao i predsjedavajući Gradskog vijeća Dženis Ćulov, koji je bio inicijator ideje da jedna ulica u gradu ponese njeno ime.

Nakon toga, tablu s natpisom „Ulica dr. Dušanke Vujasić“ na desnoj obali Drine svečano su otkrili gradonačelnik Ernest Imamović i sin doktorice Dušanke, Slobodan Vujasić.

Dr. Dušanka Vujasić postala je prva žena kojoj je u Goraždu posvećena ulica od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine.

Gradonačelnik Imamović naglasio je da je imenovanje ulice po dr. Dušanki Vujasić civilizacijski i moralni čin kojim Goražde izražava poštovanje prema ženi koja je u najtežim trenucima pokazala istinsku ljudskost. Istakao je da je ona, iako je mogla napustiti grad, „izabrala Goražde, izabrala ostati uz ranjenike i građane kojima je pomoć bila najpotrebnija“, te da njena hrabrost „predstavlja inspiraciju mladim generacijama“.

Porodici Vujasić poželio je dobrodošlicu i poručio da je Goražde i njihov grad.

Zvonko Vujasić, koji je cijelu opsadu od 1992. do 1995. godine proveo u opkoljenom Goraždu, kazao je da su kao porodica izuzetno zahvalni građanima na poštovanju koje iskazuju prema uspomeni na njegovu suprugu.

„U Goraždu su naše uspomene, ovdje nam je bilo fino s ljudima, lijepo se živjelo. To je sada epizoda iza nas, ali budućnost je opet tu. Goražde ima jednu svijetlu tradiciju otvorenog grada koja će se nastaviti i meni je to posebno“, istakao je Vujasić.

Na pitanje po čemu najviše pamti suprugu Dušanku, Vujasić je odgovorio: „Ona je bila odlučna, bila je hrabra. Bila je takva, ono što misli, to će i reći. Nikada ne bi došla u situaciju da jedno misli drugo priča. Ona je bila realna i, jednostavno, ta želja se pokazala koliko ona u suštini voli ljude. To je od roditelja primila.“

Dušankin sin Slobodan u Goražde je stigao s maloljetnim kćerkama koje nikada nisu upoznale baku. Kazao je da mu je posebno drago što je upravo njegova majka prva žena po kojoj je u gradu nazvana ulica, ističući da to mnogo znači i njegovoj djeci.

Podsjetio je da ni sam nema mnogo uspomena na majku, jer je bio dječak kada je stradala.

Govoreći o ratu, ocijenio ga je apsurdom i „igrom velikih moćnika“ u kojoj strada običan narod, naglasivši da je ponosan što je njegova majka ostala uz narod, zbog čega je danas vidi i kao simbol tog vremena.

Na pitanje kako doživljava Goražde, mjesto gdje je stradala njegova majka, Slobodan kaže: „Pa, osjećam se, kad dođem ovdje, kao da sam se vratio kući.“

Svečanosti otkrivanja ploče prisustvovao je i novinar Dragan Bursać, brojni predstavnici lokalne vlasti i mnogobrojni građani Goražda koji su potvrdili da nisu zaboravili hrabrost i humanost doktorice Dušanke s kojom su zajedno dijelili najteže trenutke u istoriji ovog grada.

Ime Dušanke Vujasić, osim u nazivu ulice u Goraždu, ostat će upamćeno kao simbol trijumfa dobra nad zlom, kao ime žene koja je u najmračnijim vremenima, kada se ljudskost stavljala na najteža iskušenja, pokazala koliko je veliko i časno, uprkos svemu, biti i ostati čovjek.

U istom intervjuu iz jula 1992. godine doktorica Dušanka također kaže: „Mogu vam reći da mi je vrlo neprijatno kad me kolega sad oslovi imenom. Jer čujem ga više nego ikad ranije. Para mi uši. I vrlo je teško. Ja se ne odričem svog naroda. I vrlo je ružno ko se odrekne svog naroda. Ali sad u ovoj situaciji, u ovoj sredini, preživljavam se što ovaj narod preživljava i dijelim to sa njima.“

Opsada Goražda počela je 4. maja 1992. godine i trajala je 1.336 dana. Granate sa položaja Vojske Republike Srpske svakodnevno su padale na grad, snajperi su ubijali djecu na putu do škole, bolnica je radila bez struje i osnovnih sredstava. Grad je bio potpuno okružen, bez kopnene veze sa slobodnom teritorijom Armije RBiH. Opsada je odnijela više od 4.000 života.