Jadransko more većina ljudi pamti po mirnim valovima i ugodnoj toplini, no ispod njegove površine prostire se svijet koji je potpuno drugačiji – dubok, mračan i još uvijek nedovoljno istražen. Iako je sjeverni dio ove akvatorije uglavnom plitak, južni kraj krije zadivljujuće dubine koje privlače pažnju naučnika.

Jadran je najveći zaljev Sredozemnog mora, a s ostatkom Mediterana ga povezuju Otrantska vrata. Površina mu iznosi gotovo 139 hiljada kvadratnih kilometara, dok je obalna linija jedna od najrazvedenijih na svijetu. Hrvatski dio, s više od hiljadu otoka, otočića i hridi, predstavlja drugo najveće otočje na Mediteranu.

Prosječna dubina Jadrana kreće se između 170 i 250 metara, u zavisnosti od lokacije i načina mjerenja. Dok je more sjeverno od Pule uglavnom pliće od 50 metara, a sjeverno od Zadra rijetko prelazi stotinu metara, na krajnjem jugu podmorje poprima sasvim drugačiji izgled.

Ključna promjena događa se kod Palagruškog praga, podvodnog grebena koji razdvaja plići sjeverni dio od znatno dubljeg južnog Jadrana. Nakon tog prirodnog praga, morsko dno se naglo spušta prema Južnojadranskoj kotlini, jedinom području u Jadranu koje po dubini i drugim karakteristikama podsjeća na oceanske podmorske pejzaže.

Upravo u Južnojadranskoj kotlini, velikom podvodnom bazenu južno od Palagruže, izmjerena je najdublja tačka Jadranskog mora – 1233 metra. Ta dubina gotovo je pet puta veća od prosjeka, što najbolje ilustruje koliko se reljef morskog dna mijenja prema jugu.

Na tim velikim dubinama vladaju potpuno drugačiji uslovi – sunčeva svjetlost ne dopire, temperatura je niska, a pritisak ogroman. Zbog toga duboko podmorje nastanjuju organizmi prilagođeni ekstremnim okolnostima. Iako se jadransko podmorje posljednjih godina intenzivno mapira i istražuje, naučnici smatraju da je veliki dio podvodnog svijeta još uvijek nepoznanica.